2. Klen zimi
Ako je suditi po zadnjim danima decembra, bojim se da je pred nama, ne toliko oštra, koliko kolebljiva zima. Nisam Kamenko Katić, ali sudeći po »govoru« vlastitih zglobova i krsta, narednih dvadesetak dana imaćemo česte promjene vremena. To znači i mnogo vjetrovitih dana, a poznato je koliko škobaljaši obožavaju januarske vjetrove – pogotovo »kontraše«, one što duvaju nizvodno.
Otpecao sam ovih dana na par voda (Dunav, Drina, Bosna) i vidim da je sva riba ušla u »teške« zimovnike. Dakle, za razliku od prošle godine, kad ste ribu mogli naći i u manjim virovima (»laki« zimovnici), sad se sav kvalitet nabio u mali broj dugačkih i dubokih virova. Ova pojava evidentno upućuje na dugačku zimu, ali je djelimično uzrokovana i enormno niskim vodostajima na većini naših voda. Izvjesno je samo to, da ćemo zbog relativno malog broja dobrih mjesta za pecanje, imati veliku gužvu na ono malo pravih zimovnika. Pogađate, najveću gužvu imaće škobaljaši, mada ni mladičarima neće biti lako, jer ostalo je još malo dana za »popravni«.
Ako spadate u one koji su već nahranili svoju sujetu, a ne volite velike gužve, moj vam je savjet da u hladne dane koji dolaze, malo više pažnje poklonite ribi svih usamljenika – klenu.
Pokušajmo onda zajedno da potražimo odgovor na ona tri ključna pitanja: gdje, na koje mamce i kako loviti zimskog klena?
U POTRAZI ZA KLENOM
Svaki pasionirani klenaroš uglavnom poznaje na svojoj zavičajnoj rijeci ona karakteristična mjesta na kojima se klen zimi masovno okuplja. Zna i koji je mamac najbolji i kojom tehnikom loviti.
Međutim, jako je malo onih koji će se bez većih problema snaći na bilo kojoj vodi. Za tako nešto potrebno je mnogo godina iskustva sa različitih voda, sposobnost donošenja opštih zaključaka iz mnoštva raznorodnih iskustava i , što da ne, urođeni talenat, ili, ako vam je draže, instikt za ribu.
Nevolja pisanja o nečem tako složenom, kao što je izbor zimske lokacije za lov klena, jeste u tome, što je spisak netipičnih, a mogućih situacija, toliko dugačak, da se svako s pravom može upitati, da li su tekstovi ovakve vrste dovoljni da se samostalno snađe na vodi. Naravno da nisu, ali su u svakom slučaju dobra polazna osnova za sticanje novih ideja, ili za obogaćivanje postojećeg znanja.
U nastojanju da izbjegnem mogućnost da nekog navedem na pogrešan trag, pobrojaću onaj minimum tipičnih lokacija zimskog klena, koji manje-više važi na svim vodama mrenskog regiona i na većini mješovitih voda salmonidno-ciprinidnog karaktera (bez jezera i vodenih akumulacija).
Već od početka oktobra klen napušta svoja omiljena ljetnja staništa (plitke obode matice, kamene kanaliće sa brzim protokom vode, pješčana žala na unutrašnjim krivinama rijeka, sjenovita ušća malih potoka i slično) i povlači se u zimovnike, gdje i sva ostala riba.
Klenovi dvogodišnjaci (100-300grama) obično se grupišu u velika jata i drže se priobalnih tišaka sa dubokom i mirnom vodom, ali strogo izbjegavaju mjesta sa muljevitim dnom. Obično su to mjesta sa gotovo vertikalnim kamenitim obodima, sa dnom od pijeska ili krupnog šljunka, koja često srećemo na ulaznom dijelu vira i koja, poput pravih limana, često imaju suprotan tok od glavne matice.
Na ovakvim pozicijama obala je često podlokana, sa karakterističnim rupama na dnu, što predstavlja idealno sklonište sitnog klena od raznih grabljivica. Na ovakvim pozicijama sklonište nalazi i riblja mlađ, koja zimi predstavlja glavnu hranu klena, zajedno sa raznim vodenim i kopnenim kukcima koje donosi glavna matica u povratni tok limana.
Ukoliko na viru nemamo ovakva mjesta, sitan klen se obično grupiše bliže izlaznom dijelu vira, zaposjedajući uske kanale između kamenih žljebova u koritu, i to nizvodno od rejona škobalja. Ako ima više takvih kanalića, nastoje da budu u onima bliže obali.
Trogodišnji i četvorogodišnji klen (do 800 grama) grupišu se u manja jata od desetak do dvadeset primjeraka i obično zaposjedaju spoljne rubove limana, prema centralnoj matici, a ukoliko su u preljevu, zaposjedaju najdublje kanale između kamenih ploča, često na sredini rijeke. Nalazimo ih često i u priobalnoj zoni, naročito kod podlokanih obala, u blizini oborenih klada i krupnih kamenih blokova. Na terenima gdje nema mnogo škobalja, zna ih biti vrlo mnogo po rubu centralne matice u središnjem dijelu rijeke, najčešće u društvu plotice i mrena.
Krupni klenovi (od jednog do četiri kilograma) najčešće su u paru, ali na pojedinim vodama (Una) znaju se grupisati u jata od nekoliko desetina primjeraka. Teško ih je pronaći, a i kad ih napipate, budite srećni da sa jedne mikrolokacije prevarite više od dva primjerka. Ko se opredijeli za lov krupnog klena mora biti spreman da često mijenja poziciju, odnosno da nakon jednog ili dva ulova malo »odmori« mjesto. Nalazimo ih na sličnim mjestima gdje i krupnu ploticu, dakle, tamo gdje je korito oivičeno dugačkim i dubokim kamenim gredama, vodeći računa da se krupni klenovi sklanjaju u udubljenja na tim kamenim blokovima.
Ponekad, kad dobro, ojuži i sunce u podne jače prigrije, znaju se izvući iz tih skloništa i izaći na plitke šljunkovite plaže u potrazi za krkušicama i ribljom mlađi. To su idealne situacije da se pokuša sa voblerima ili strimerima uhvatiti poneki kapitalni primjerak.
ZIMSKI MAMCI ZA KLENA
Poznato je da je klen svežder i da je spisak mamaca na koje se može loviti ova riba praktično neiscrpan. Čak i zimi, kada je dijapazon njegove prirodne hrane znatno sužen, izbor mamaca za lov klena je izuzetno širok. Osim onih opštepoznatih i masovno korištenih mamaca, valja imati na umu da maltene svaki iskusniji klenaroš ima poneki tajni adut, kojeg ljubomorno čuva.
Jedno je izvjesno – klen zimi više hoće mamce životinjskog porijekla, bilo da su u pitanju mamci iz njegovog prirodnog okruženja, bilo da je riječ o mamcima koje ne sreće u prirodi, ali mu se iz nekog razloga jako dopadaju.
Nadalje, kad govorimo o mamcima valja imati na umu da jedni love sitnog i srednje krupnog klena, a da su neki mamci isključivo namijenjeni lovu krupnih primjeraka. Krenimo redom.
- a)Prirodni mamci iz vode i priobalja
Klen se zimi intenzivno hrani larvama raznih vodenih insekata i nikada nećemo omanuti ako mu ponudimo nešto iz tog repertoara. Na većini voda mrenskog regiona u ovo doba godine najlakše je doći do čvrstih zelenih larvi tulara iz roda Hydropsyhe, koje nalazimo ispod krupnog kamenja u kućicama od pijeska ili otpacima od trulog lišća. Često se nalaze i sa gornje strane kamena, zapletene u nitima alge. Na ove larve odlični rezultati se postižu u lovu dubinskim metodom, mada i lov na plovak zna biti jako efikasan, naročito na kraćim distancama i u mirnoj vodi.
Riblja mlađ i sitniji primjerci pojedinih vrsta riba (krkušica, gaga, dvoprugasta uklija) bez daljnjeg su najbolji mamci za lov kapitalnih klenova. Može se loviti na živog kedera ili na repić od ribe, s tim da se živi keder bolje pokazao kod dubinskog metoda, a repić se koristi kod lova na plovak.
Po rubovima vododerina i manjih potoka, ispod kamenih ploča i trulog lišća često nađemo jednog od najubitačnijih mamaca za zimski lov klena – golježa. To je člankoviti mekani crv prljavo sive do crne boje, koji naraste do četiri centimetra. Prilikom stavljanja na udicu valja voditi računa da se probije kroz čeljust, kako ne bi iscurila želatinozna unutrašnjost crva. Mamac je prilično žilav i na jednog crva da se prevariti više klenova.
U čistim salmonidnim potocima, u nanosu pijeska i drobljenog krečnjaka lako se nađe možda i najkvalitetniji mamac za lov klena – glista »pjeskulja«. U pitanju je prilično krupna glista, dosta slična kalifornijskoj glisti, ali sa uočljivije izraženim bočnim prstenovima i predivne roze teksture. Na sličnim mjestima, iz nanosa ćete iščeprkati i sočne larve jednodnevke Ephemera danica, kojoj neće odoliti nijedna riba, a naročito klen i mrena.
- b)Mamci životinskog porijekla kopnenog porijekla
Možda najčešće korišten mamac za zimski lov klena jeste glista đubretara ili kalifornijska glista. Ovaj mamac uglavnom uzima sitan i srednji klen. Zbog svoje neselektivnosti ne preporučujem ga onima koji se opredjeljuju za lov kapitalnih primjeraka.
Još manje su selektivni obični crvići, jer oni rijetko isprovociraju na akciju čak i srednjeg klena pokilaša. Zato su mnogo zahvalniji krupni crvi »potkornjaci«, koje pronađemo razbijanjem trulih panjeva i priobalnih klada. Ovom crvu neće odoliti ni najkrupniji klen.
Mislim da ne postoji klenaroš koji zimi nije lovio na svježu pileću džigericu. Moj drugar Ćira iz Malog Zvornika sa ovim mamcem svake zime pravi lom ispod pješačkog mosta. Prednost ovog mamca u odnosu na gliste i crviće jeste što uglavnom lovi srednje i krupne klenove, a lako se nabavlja.
Kad smo već kod pilića, svakako treba probati i na pileća crijeva, uz napomenu da ih na udicu stavljate neočišćena, a nakon svakih desetak minuta ih mijenjate novim.
Ne mogu da odolim, a da opet nešto ne navedem iz repertoara čuvenog ruskog ribolovca L.P. Sabanjejeva: On nam preporučuje oko haringe kao mamac koji lovi kad svi drugi zakažu. Kaže »zbog soli, koju sve ribe vole«. Nezaobilazan mamac za lov krupnog klena su i čvarci, naročito ovčiji (?!), od kojih se biraju oni najsvetlije boje. Klen neće odoliti ni goveđem mozgu, koji se predhodno malo obari, da se bolje drži na udici.
Posebno poglavlje Sabanjejev posvjećuje značaju usirene krvi, kako kao primamljivača, tako i kao mamca. Evo kako teče pripema ovog čuda: Krv se prvo malo usoli da ne bi došlo do kvarenja, a francuzi uz to dodaju koju čašu rakije od pelinkovca. Potom se ova masa čvrsto umota u platno i pritisne sa krupnim kamenjem, kako bi iscurila sukrvica. To se tako drži 12-15 h, a od dobijene smjese svjetliji i čvršći komadi se koriste kao mamac, a ostalo ka primama. Ubjeđuje nas da ovakva primama privlači klenove i sa par kilometara udaljenosti. Aferim baćuška!
U Bosni se i ljeti i zimi najčešće koristi »Poli« salama (pileći parizer), a prilikom poslednjeg boravka u Zenici saznao sam za još jedan recept: umijesi se topljeni sir, prašak za puding od jagoda i sredina hljeba – vele, dobro za mrena i klena.
- c)Vještački mamci biljnog i sintetičkog porijekla
Ponekad, uz predhodnu primamu, klen zimi odlično proradi na hljeb, naročito na bistroj i maloj vodi. Svog najvećeg klena (3,6 kg) uhvatio sam upravo na »Pen Šaju« u januaru na gornjem toku Sane (potez Šljunkara). Opet, sa juga Srbije mi javljaju da odlično prolaze na »Šaju« otopljenom u krvi, dan prije pecanja. Vjerujem, ali to ne bih probao – ima u tome nešto nekrofiličarsko.
- d)Vobleri, spineri, vještake mušice i strimeri
Desi se zimi da u dužem vremenskom periodu imamo tople i sunčane dan. Tad klen napušta svoja duboka skloništa, izlaze u pliću vodu i počinje intenzivno da se hrani, kao u ranu jesen. To je idealna prilika da se pokuša sa varaličarenjem ili čak mušičarenjem. Naravno, prezentacija mora biti znatno sporija nego u toplije doba godine, varalice znatno sitnije, sa manje agresivnom akcijom. Čar ovog pristupa je, između ostalog, i u tome, što vas često može iznenaditi udar neočekivane mladice, krupne mrene ili bucova.
TEHNIKE I PRIBOR
U većini slučajeva naši ribolovci se opredjeljuju za lov klena na plovak. S obzirom da se uglavnom lovi u priobalnoj zoni, ali na dubokim mjestima, preporučio bih bolonjeze štapove dužine 5-6 metara, naravno, izuzev na malim i obraslim rječicama, gjde treba koristiti samopodešavajuće »tele traut« štapove (radi prilagođavanje dužine štapa konkretnim uslovima na terenu).
Klen je snažna riba, ali ne i uporan i nepredvidljiv borac, pa vam ni u kakvom slučaju ne trebaju najloni deblji od 0,14 mm. U zavisnosti od vrste mamca, klena možete loviti udicama u zaista širokom dijapazonu veličine (od 1/0 kod lova na kedera, do 16 kod lova na crviće).
Ponekad, vrsta mamca, vremenski uslovi i karakteristike terena diktiraju da se klen lovi dubinskim metodom. U tom slučaju prednost treba dati fider štapovima od 3,3 do 3,9 metara, uz upotrebu lagane hranilice, u koju valja ubaciti malo sira, usirene krvi ili živinskih crijeva.
Kod lova dubinskim metodom osnovni najlon ne bi trebao biti tanji od 0,18 mm, a bočni predvez ostavite nešto duže nego kod lova drugih, manje opreznih vrsta.
Kod varaličarenja debljinu najlona prilagodite veličini varalice, veličini očekivanog ulova i karakteristikama terena. Ni u jednom slučaju, gornja granica neka ne prelazi 0,20 mm pogotovo na manjim i bistrim rječicama, gdje klen nije ništa manje oprezan u odnosu na pastrmku.
Sve u svemu, da još jednom ponovimo savjet sa početka ove priče: ako vam je sujeta sita i ne treba joj riba od 20 kg; ako ne volite gužvu i galamu kraj vode; a dobra vam je mjesečeva mjena – ranac na leđa i idi loviti klena.
RANKO TRAVAR