1. Prijeti li Drini katastrofa
SUŠA
Za većinu nas koji ne pamtimo duže od 50-tak godina ovo je najtoplije i najsušnije ljeto. Možda je 2003. najsušnija godina gledano u cjelini, ali, ako gledamo samo ljeto, ova godina je definitivno ličila na živi podsjetnik za preživljavanje u pustinji Kalahari. Možda se u septembru otvori nebo i dođu odnekud vode (u šta sumnjam), međutim, nastavi li se trend iz avgusta još dvadesetak dana, bićemo u velikim problemima – ne samo poljoprivreda, već i mi ribolovci, a ribe naročito.
2. Mladica se vraća kući
MUKE PO ŠKOBALJU
U prošlom broju „Revira" pokušao sam u najkraćim crtama da ukažem na veliku opasnost koja prijeti ribljem fondu rijeke Drine u uslovima nezapamćeno niskih vodostaja.
Polovinom septembra boravio sam na Drini ponovo i stanje je još gore u odnosu na kraj avgusta. Metereolozi gotovo za svaki vikend najavljuju kišu, ali kiše uporno nema i neće je, po svemu sudeći, biti do kraja oktobra. Riba sve bolje radi, broj ribolovaca, prije svega u Srbiji, raste geometrijskom progresijom, a kontrole izlova su sve tanje. Najveći problem predstavlja raubovanje škobalja sistemima sa 3, pa čak i 5 udica i nije mi jasno da ljudi, kojima je povjerena Drina na upravljanje, nisu u stanju da spriječe to zlo. To je krivolov najteže vrste, a s obzirom na masovnost ove pojave, u pitanju je teški kriminal, pa u rješavanje ovog problema, osim čuvara, treba uključiti i policiju. Mnogo čestitih ljudi lovi škobalje sistemom sa dvije udice, ali, zbog vanrednih okolnosti na Drini i mogućnosti zloupotreba, pod hitno bi trebalo donijeti odluku da se riba može loviti samo na jednu udicu. Čuo sam čak i prijedlog da se zabrani lov na „travu", što spada u domen budaleština, jer, lakše je raubovati škobalje kad na udici imaš jednog crva, nego kad imaš „naviljak trave".
3. Kako posle smaka
Evo nas u 2013-toj. Preživjesmo smak svijeta, ali je veliko pitanje da li ćemo preživjeti novu cijenu dozvola za ribolov od 6500 dinara!?
Iz godine u godinu broj prodatih dozvola opada; smanjuje se broj ribočuvara, poribljavanja su sporadična i neplanska, ali zato geometrijskom progresijom raste broj krivolovaca i zagađivača voda, koje više niko i ne pokušava tužiti (čast izuzecima kao što je Ribolovački Savez Vojvodine).
Vlast se na ovim prostorima često mijenja, ali jedan kvalitet opstaje nezavisno od svih promjena – ljudska glupost. Svaki srpski seljak zna šta mu je raditi ako mu ne ide šljiva ili sir na pijaci – smanjuje cijenu. Na ovom prostom principu zasniva se cjelokupna svjetska ekonomija. Naša država, eto, ima izdvojeno mišljenje. Slabo se prodaju dozvole za ribolov. Ok, povećavaj cenu. Možda je ljude sramota da plate jeftinu dozvolu.
