1. Una i kazivanja

Una ispod hotela Sedra.

                                                       Ima li većeg blaženstva za čovjeka

                                                            od nesputanog uživanja u radostima

                                                            ………………………………………..

                                                            Tvoje ime zapisano je na vodi

 

                                                                                 Džon Kits

           

            Kad čovjek pomisli da je već potrošen za neko novo ushićenje, desi mu se prava ljubav i ludilo počinje iznova.

            Nakon Soče, Plive, Ribnika i Ugra, osjećao sam se ujedno premoren i zadovoljan, kao srećan suprug, koji se oženio iz ljubavi, i eto, još voli svoju ženu. I doista, ko ne bi bio srećan i premoren od takvih ljepotica, pogotovo kad im se može ponovo vraćati. Bilo je tu i samozadovoljstva rijetkih sretnika, kojima se posrećilo da vole i budu voljeni, da gaze i budu gaženi – bilo je, bilo. I odjednom, kad sam već mislio da u moj harem nova više neće ući, jer da nove nema i ne može je biti – dogodi mi se Una.

Opširnije: 1. Una i kazivanja

2. Bruno - Zenica

«O vremena, o običaji» – rekoše nekada davno stari rimljani i ne sluteći koliko će ova maksima biti aktuelna i danas, na početku trećeg milenijuma.

            Kada je negdje tamo 1996. godine na stranicama našeg magazina Toma Popović otpočeo sa serijalom tekstova o modernom šaranskom ribolovu i odmah proklamovao princip «Uhvati i pusti», reakcije domaćih ribolovaca su se kretale u uskom dijapazonu, između blage ravnodušnosti i pravih napada «pravednog» gnjeva u stilu, «Lako je njemu hvatat` i puštat` tamo u Njemačkoj, gdje zarađuju par hiljada maraka mjesečno. Ajd` da ga ovde na delu vidimo».

Opširnije: 2. Bruno - Zenica

3. Ćata - genije univerzalnosti

            Često me, ovdje u Vojvodini, pitaju ljudi: Pa dobro Ranko, šta si ti zapravo? Varaličar, plovkaroš, mušičar ili nešto deseto. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim da u ovom pitanju nema nikakve provokacije, već da to proizilazi iz specifičnog duha podneblja. Većina ribolovaca iz ravnice, bez obzira na ribolovni staž, opredjeljuje se za jedan, eventualno dva tipa ribolova, i toj navici ostaju vjerni do kraja života. Upoznao sam ljude, inače sjajne ribolovce, koji, ne samo da su se opredijelili za jedan tip ribolova, već love samo jednu vrstu ribe. Naprimjer, čovjek varaličari isključivo smuđa, ili samo štuku. Šarandžije su tek posebna priča, jer njih bukvalno ništa drugo ne zanima.

Opširnije: 3. Ćata - genije univerzalnosti

4. Džentlmen iz kanjona

RIJEKA UGAR

 

Tamo gdje klikće suri orao, a mrki medvjed rado svoju špilju pronađe, gdje teška i oštra bujad do neba raste, gdje su smreka i bukva krošnje pomiješale, a jutarnji razvigorac goni maglu i studen preko crnog kamenja što miriše na okside i čađ; tamo gdje poskok pod lijeskom, u četini, ispod gloga, iza tamnog kamena drijema i svakom plodu daje zlu kob, gdje vuk i čovjek bez prijeke potrebe i zebnje ne zalaze – tamo teče, strašni Ugar. Tamo, u njegovom mračnom kanjonu, ostade i moja duša, zauvijek zarobljena.

Opširnije: 4. Džentlmen iz kanjona

5. Drina kao nekada

             Tri godine ja čekam idealnu zimu. I, napokon je dočekam. Izađite samo jedan vikend na Drinu i shvatićete o čemu pričam. Sva Srbija i Bosna sjatila se na ovu rijeku još od polovine novembra.

            U kafanama sa srbijanske strane čujete od susjednih stolova cijelu kakafoniju dijalekata: od niškog brkanja padeža, preko užičkog zavijanja, brzog lozničkog govora kroz nos, pa sve do, gotovo teatarski čistog srpskog kod Kragujevčana.

Opširnije: 5. Drina kao nekada

6. Idealna voda

            Siguran sam da ne postoji ribolovac koji nema neku svoju viziju idealne vode. Čak i oni srećnici, koji žive kraj čistih i ribom bogatih voda, kad legnu u krevet i puste mašti na volju, zamišljaju neke virtuelne rijeke ili jezera, često sasvim suprotne od onoga što im je na raspolaganju. A tek kad zaspemo, naše najdublje čežnje izoštre unutrašnju optiku na način da nam se i zavičajna voda učini nalik rajskim vrtovima.

            Snovi nikada ne lažu. Oni nedvosmisleno govore na kakvoj bi vodi željeli loviti.

Opširnije: 6. Idealna voda

7. Njemac

Pogled na kanjon.

            Rijeka Ugar je desna pritoka Vrbasa. Izvire pod obroncima Vlašića i u velikom padu dubi kaskadno korito, stiješnjeno kamenim blokovima, sabirući usput vode iz mnoštva potoka, vododerina i planinskih vrela. Tu, u svom gornjem toku, sa svakim novim kilometrom, koji rijeka prođe u svom izlomljenom toku, Ugar kao da se nadima, bubri i širi u sve većim virovima, u čijoj pjeni i zelenim bentovima utočište nalazi ugarska pastrmka, svijetle, gotovo srebrnkaste pigmentacije, posute peludom malih oranž tufnica. Društvo joj prave valjkasti pijori zlatastih trbuščića i pokoji mramorisani pešić, što često završi u čeljustima, kao iskri brzih pastrmki.

Opširnije: 7. Njemac

8. Najgori ribolovni dan

BAKSUZLUK NA KRIVAJI

 

Kad god me novembar zatekne na vodi, i to onaj pravi, kad ujutro pejzaž nema boju, a srce od studeni puca, navru mi neka čudna sjećanja, od kojih nekako usporim hod i šire otvorim oči. To me ispod ruke uhvatio moj stari znanac Strah. Uvijek iskoristi priliku da mi pravi društvo kad vidi da sam na vodi sam. Viđamo se samo zimi.

          Kad je strah uz mene, siguran sam da mi se ništa ružno neće desiti. Siti se napričamo. On uglavnom drži glavnu riječ: «Pazi Ranko, tu ti je klizav kamen, progazi malo niže; ne silazi tu na rijeku, odron je; ne prelazi na tu adu, naiće velika voda; ne idi bolan čovjeku kroz dvorište, uješće te pas; kloni se tog terena, vidiš da su pijani i istetovirani; zaobiđi taj vir, neko je skino žutu traku od minskih polja; ne pij više tu rakiju, uvalićeš se u vodu...»

Opširnije: 8. Najgori ribolovni dan

Logos