1. Ljetnji lov klena

POVRATAK RIBI DJETINJSTVA


          Dilema nema. Zbog obilja kiša i neobično hladnog vremena, godina kasni dobrih mjesec dana. Tek početkom jula možemo se nadati početku prave ribolovne sezone.

          Mnogo pamtim, ali se ne sjećam ovakve čudne godine. Krajem juna otvorim na Drini tri lipljena i u svakom nađem zrelu irku?! Pa to je on trebao izbaciti polovinom aprila. Šta tek očekivati od zimogrižljivog klena? Po svemu sudeći on će se mrijestiti u julu, umjesto u maju.

          No, kako bilo da bilo, početak ljeta je tu, i to je prava prilika da se ispriča mala priča o navikama i načinu lova klena.


GDJE GA NAĆI?


          U pogledu ishrane klen je svežder, a u pogledu stanovanja je čergar. Naročito ljeti.

          Samo u malim rijekama, gdje na svakih stotinjak metara nabasamo na poneki virčić, možemo sa izvjesnošću da znamo staništa klena. To su upravo ta rijetka mjesta sa nešto dubljom i mirnijom vodom. Uvijek je na dubljoj strani vira; ispod podlokanih obala; u košu od potopljenog granja, ili iza kakve krupne stijene; u sjeni od nadnešenog granja i na drugim sličnim mjestima, koja pružaju dobar zaklon i hladovinu.

          Čak i u najmanjoj rječici, u viru, valja poznavati dnevne migracije klena. Ujutro, kad je na lovu, zaposjedaju pozicije na ulaznom i izlaznom dijelu vira. U ta doba zna izaći na plićake od dvadesetak centimetara dubine, jer tu ima najbolji pregled potencijalne hrane. To je idealno vrijeme za lov na varalicu.

          U podne, kad dobro pripekne, povlači se na dublja i sjenovita mjesta. Ponekad, kad su nezainteresovani za hranu, dignu se klenovi pod samu površinu, obično na granici osunčanog i sjenovitog dijela vira. Tad ih je bolje ostaviti na miru. Ako ih u podne nema na površini, znači da su aktivni i mamac ih treba nuditi bliže dnu, strogo vodeći računa, da vam je dublji dio vira uvijek sa suprotne strane.

          Predveče, a naročito u suton, klenovi napuštaju svoja skloništa, kreću se ka plićim dijelovima vira, a glavnina aktivnosti se odvija bliže površini. To je doba intenzivnog rojenja vodenih insekata, a početkom jula, na površinu padaju i njihovi omiljeni klijenti – bumbari (gundelji). Ljetnji sutoni su idealna prilika za najatraktivniju tehniku lova kelna – mušičarenje.

          Tako je, dakle, na malim rijekama i potocima. Ali, šta da radimo kad smo na velikoj rijeci? Kako pronaći klena na Moravi, Drini, Bosni, Uni...?

          Pojedine naše velike rijeke su do te mjere bogate klenom, da ga ima bukvalno svuda: na ulaznom dijelu vira, gdje voda iz brze i plitke postepeno ulazi u dublju i tišu; sredinom vira, naročito u kanalima između dugačkih kamenih ploča ili sedri; u plitkim preljevima; u priobalnim tišacima, iza neke markantne prepreke itd. Jedna od takvih idealnih klenarovskih voda je rijeka Bosna, i to od izvora od ušća. Tu zaista ne treba biti velika mudrica, da bi se napunila čuvarka klenovima. Lovi se svuda, na sve i u enormnim količinama.

          Ima, međutim, voda sa solidnom populacijom klena, ali, ima ga samo na određenim dijelovima rijeke, sa prepoznatljivim karakteristikama. Na Uni su to priobalna udubljenja u koritu, oivičena sedrenim blokovima. Takvih «rupa» je bezbroj na ovoj kraškoj vodi, i tu se od riba najradije zadržavaju klenovi, i to orijaških dimenzija. Naravno, na vodi gdje vidite bačeni novčić na dubini od 6 metara, nije lako prevariti «glavonju». Ako ga i prevarite, to može biti samo jedan komad, pa onda briši dalje do sljedeće «vrtače».

          Imamo opet voda gdje je nekada bila sila od klena, pa je odjednom iščezao. Ostali samo krupni komadi. Takva je, recimo, Drina iznad Ljubovije. Pojavi se odjednom na nekoj mikrolokaciji u velikim količinama, a kilometrima okolo nema ga ni za lijeka.

          Na ovakvim vodama klenove love samo oni koji su maltene svakodnevno na vodi, koji poznaju rijeku kao svoj džep, zahvaljujući čemu imaju u glavi precizne mape o svakoj lokaciji gdje boravi klen. Samo takvi likovi mogu na Drini ciljno da love klena, a ostalim savjetujem da se klone ćorava posla i posvete onom čega tamo najviše ima – škobalju, plotici i mreni.

          Ako ste pažljivo čitali, mogli bi zajednički zaključiti da se klen najlakše može locirati u malim rijekama i potocima. Na velikim rijekama postoje određena pravila u pogledu utvrđivanja staništa klena, međutim, ta pravila se razliku od rijeke do rijeke. Jezera ovom prilikom nismo ni pominjali, jer jezerski klen je tema za sebe i hoće posebnu elaboraciju.

          Lociranje klena otežano je djelimično i zbog toga što on i nije pretjerano jatna riba. U jatu je do četvrte godine života, a čim preraste 0,5 kg, drži se u skupinama od 5-6 komada. Komadi od preko 1 kg su mahom samci, a grupišu se samo u periodu mrijesta.   

          Otežano lociranje klena ne treba gledati kao problem, naprotiv, to je ono što lov klena čini aktivnim i doprinosi onoj finoj neizvjesnosti u našem stalnom nadmetanju sa prirodom. Pravi klenaroš prepješači dnevno i desetak kilometara u potrazi za svojom omiljenom ribom, što ovom tipu ribolova daje čar avanture i korisne rekreacije.


BOLJE NE PITAJ ŠTA JEDE


          Doista, kad bi se ovom prilikom odlučio da nabrajam sve mamce na koje sam lovio i na koji se može loviti klen, bilo bi to barem desetak puta duže od čuvene Balaševićeve nabrajalice «što se nekad dobro jelo, baš». Umjesto da rabim prostor za puko najbrajanje svih mogućih mamaca za lov klena, smatram da je pametnije navesti par mamaca na koje se love najkrupniji klenovi. Krenim redom:

          1. Voće. Od voćnih mamaca birajte one koji se tog momenta masovno pojavljuju u prirodi. U Vojvodini su višnje već prošle, ali zato u krajevima gdje se lovi klen tek u julu budu zrele. Krupni klen naprosto ludi za višnjom i hoće je čak i kad joj prođe vrijeme. Ako nemate višnje, možete se prošvercovati i sa dudom, ali to nije to.

          Krajem jula i u avgustu klen se lovi na kupine, a u septembru na drenjke. Lovio sam ga i na šljive i grožđe, ali, to su ipak alternativni mamci kupini, kao što je dud bio alternativa višnji.

          2. Krajem jula, a naročito u avgustu krupan klen odlično proradi na punoglavce i sitne žabice. Mada ovaj ribolov ne odiše pretjeranom ekologičnošću, jer ubijamo istovremeno i ribe i žabe, ja efikasnijeg mamca za lov klena u kasno ljeto ne poznajem.

          3. Preko cijelog ljeta najkrupnije primjerke klena možemo dobijati na repić od kedera ili cijelu ribicu, međutim, pravo vrijeme za ovaj mamac je rana jesen.

          Na pojedinim šljunkarama i jezerima ovaj mamac gotovo da nema alternativu.

          4. Varalice i vještačke mušice. Klen je zaista zahvalna riba, jer je možete loviti svim mogućim mamcima, uz upotrebu najraznovrsnijih tehnika. Svakako da je jedan od najaktraktivnijih načina lova klena, lov na varalicu. Nekada smo to radili na Meps (0-2), a danas se klen uglavnom lovi voblerima, bilo da imitiraju ribicu, žabu ili skakavca. Čini mi se da većina ribolovaca griješi što klena lovi isključivo na sićušne voblere (3-5 cm), jer na pojedinim vodama (Drina, Sana, Una), naročito krajem ljeta, krupni klen reaguje samo na voblere veće od 7 cm. Loveći mladicu na zaista krupne voblere, znalo mi se desiti da dobijem ne pretjerano velikog klena (do 1 kg), što me navodi na zaključak da ponekad treba ići ciljno na klena sa krupnijim voblerima.

          Klen se sa velikim uspjehom može loviti raznim tipovima vještačkih mušica i to od maja pa do kraja oktobra. Naravno, ova tema je koliko kompleksna da svakako zaslužuje, ne jedan, već cijeli serijal posebnih tekstova. Iskreno se nadam da će već za sljedeći broj Vanja Stojanović, ili, što da ne, neko od vas, napraviti iscrpan referat o mušičarenju klena.

          Naravno da klena možete loviti još i na popce, skakavce, gusjenice, rovce, noćne leptire, svice, gusjenice, krompirove zlatice, bumbare, obade, ose, crve potkornjake, gliste, pijavice, kućne muhe, ružu od hljeba, Pen Šaju, crviće, pa čak i na bubašvabe (po Sabanjejevu mamac broj 1), ali, ponavljam, ako hoćete krupnog klena, to je onih par mamaca što sam nabrojao na početku. Meni je ipak najdraže voće.


TEHNIKE


          Ne postoji bukvalno ni jedna poznata tehnika ribolova, a da s njom ne možete loviti klena. Dubinka, kotrljanje, «zastavica», plovak, varaličarenje, muvanje, mušičarenje... sve je to u igri kad je riječ o lovu klena. Izbor konkretne tehnike zavisiće od vrste mamca, konfiguracije terena i afiniteta ribolovca.

          Mladi ribolovci preferiraju varaličarenje i mušičarenje, stariji dubinku, a mi iz srednje generacije volimo od svega pomalo da kušamo. Drago nam je raspuhati u suton mušice, al` nije nam mrsko ni sjesti u kakvu hladovinu i zabaciti plovak sa višnjom, da se kiseli kraj kakve potopljene klade.

          Svaka životna dob ima svoj senzibilitet, ali ono što je najvažnije, to je zajednička ljubav prema klenu, ribi našeg djetinjstva, prvoj radosti i konačnoj utjehi u zreloj dobi.

          Klen nije ukusan kao pastrmka, nije borben kao mrena, niti je prefrgan kao škobalj. Od svake ribe je u nečemu lošiji, ali kad sve saberemo, vidimo da je to možda i najsportskija naša riba. Klenaroši imaju najveći repertoar mamaca i robolovnih tehnika, najviše se kreću i, što je možda najvažnije – kući se nikad ne vraćaju prazni.

                                                          RANKO TRAVAR

Logos