2. Novembar na višim vodama (2011)

SEZONA VIROVA

 

          Ako se neko ove godine požali da mu je ljeto bilo kratko, ili hladno, trebalo bi ga odmah deportovati u Mozambik, ili, još bolje, u Libiju. Još od polovine maja krenule su suše i tropske vrućine, a nedavno mi rekoše da su se ljudi kupali u Zvorničkom jezeru sve do 12. oktobra. Za razliku od ljeta, jesen će, po svemu sudeći, trajati samo mjesec dana. Druga polovina oktobra ličila je na novembar, a od polovine novembra, za nas ribare je oduvijek kretala zima.

          Još u aprilu sam prognozirao da će ova godina biti sušna, a iskreno se nadam da me ova dva preostala mjeseca neće demantovati. Vremenske prilike u novembru će biti od presudnog značaja za kvalitet ribolova sve do kraja zime. Ako kojim slučajem padnu obilni snjegovi u prvoj polovini novembra, siguran sam da će se otopiti do kraja mjeseca, a onda smo nadrljali u decembru i januaru zbog velikih i mutnih voda. Ako u istom periodu, dakle do 15. novembra, bude toplo, sa povremenim kišama, u drugoj polovini novembra dolazi zahlađenje bez padavina, a snjegove možemo očekivati tek u decembru. Ovo je idealan sinoptički scenario, jer bi u tom slučaju u prvoj polovini novembra došlo do manjeg porasta vodostaja i blagih pomuta, a zimi bi imali male i bistre bode.

          Vrlo je moguć i treći scenario, a to je hladan i suv novembar, a poslije toga još hladnija i suvlja zima, sa vrlo niskim temperaturama i malo snijega, tek oko nove godine. Vode bi u ovom slučaju bile ekstremno male i bistre, ali bi ribolov bio prilično otežan, što zbog veoma niske temperature vode i vazduha, to i zbog suficita prirodne hrane u uslovima smanjene aktivnosti ribe.

          Mnogima od vas će se ova nagađanja u vezi predstojećih vremenskih prilika učiniti dosadnim i pretjeranim sitničarenjem. U pravu ste, a i sam rado preskačem ovakve uvode, međutim, ako želim da dam neke korisne savjete za novembarski ribolov, moram poći od nekih polaznih pretpostavki o stanju na vodama. Da su kojim slučajem sada, krajem oktobra, velike i mutne vode, priču bi bazirao na pretpostavci da će u novembru biti slična, ili malo bolja situacija, a to bi značilo da će riba biti uglavnom u priobalnoj zoni i da tome treba prilagoditi izbor tehnike i mamaca.

          Međutim, kako stvari trenutno stoje, želim da vjerujem da ćemo imati suv i prohladan novembar sa malim i bistrim vodama. Ako ga s vremena na vrijeme presiječe poneki „špricer“ od kiše i snijega, to neće bitnije uticati niti na vode, niti na našu strategiju i taktiku ribolova. Ako pak pogriješim u prognozi i desi nam se mokar novembar, a vode se nadmu kao žuto tijesto, neka vam ovaj tekst bude avans za neke buduće suve novembre.

 

NOVEMBAR – DUBOKA JESEN, PLITKA ZIMA

 

          Jesenje migracije riba su već završene. Kilometri plitkih i zatitranih dijelova rijeke opustjeli su od ribe. Sve što mrda nabilo se u dugačke i tihe virove, takozvane zimovnike. Broj i dužina zanimljivih terena dramatično su smanjeni, ali je zato koncentracija ribe u virovima neuporedivo veća u odnosu na ljetnje mjesece. Do prije mjesec dana, dok je riba još bila razvučena po svim dijelovima rijeke, mogli smo da pronađemo neki zabačeni kutak i tako izbjegnemo gužvu. Sada, kada se sva riba koncentrisala na 10% od ukupne površine rijeke, šanse da se izbjegnu gužve ostale su u domenu teorije. Gužve su naročito velike na našim velikim toplim vodama (npr. Morava i Bosna) koje protiču kroz gusto naseljene regije, gdje više desetina hiljada ribolovaca cijelu godinu očekuju novembar – početak sezone lova škobalja.

          Na višim planinskim rijekama sa mješovitim sastavom riblje populacije (Drina, Lim, Sana, Una....), koje uglavnom protiču kroz pasivne i manje naseljene krajeve, gužve su mnogo manje nego na toplim vodama, ali je i broj zimovnika znatno manji.

          Na Drini, našoj najvećoj hladnoj vodi, od novembra do marta veliki je pritisak na zimovnike, ali se nekako stiče utisak da je iz godine u godinu gužva sve manja. Dijelom je to zbog ove krize i cijene goriva, ali razloge svakako treba potražiti i u činjenici da broj ribolovaca u poslednjih desetak godina opada dramatičnom brzinom. Nedavni popis je pokazao da smo najstariji narod u Evropi, a to se najbolje uočava na našim vodama, jer je prosjek godina naših ribara tu negdje oko 5 banki. Kako koji pređe 60 godina, ili totalno batali ribolov, ili se prešalta na babuške i šarane, a omladine na vodi nema, niti će je biti, jer je 24 časa konektovana na globalnu informatičku mrežu.

          Ima nas, hvala bogu, još uvijek sasvim dovoljno, i nemojte se nadati da će vas čekati slobodno mjesto na vašem omiljenom zimovniku bez dobrog uranka. Naravno, najviše će opet biti škobaljaša, pa ako vam se desi da zakasnite, ili jednostavno ne želite da lovite u gužvi, moj vam je savjet da pokušate loviti neku drugu ribu. Novembar je možda i najbolji period za lov mladice, lipljena i plotice, a to su svakako ribe koje zaslužuju najveći mogući respekt i pažnju.

          U ovo doba godine udarac mladice možete očekivati u bilo kojem dijelu dana, a uslovi za dobar lov se rapidno povećavaju u prvom porastu vode, ili po malo mutnijoj vodi. Poput bijele ribe, sada je mladica koncentrisana u virovima i treba joj provlačiti varalice pri samom dnu. Na Drini su se najbolje pokazali sunđerasti peševi, mada nećete pogriješiti ako probate sa cofovima, silikonskim glavinjarama, pa čak i sa starim dobrim kašikama.

          Lipljen u novembru, u uslovima malih i bistrih voda, intenzivno kupi na površini male jednodnevke, ali u pripravnosti uvijek treba imati solidan asortiman sedževa, pogotovo za lov u večernjim časovima. Na mnogim krajiškim rijekama, na Sani i Uni naročito, novembar je čak i najproduktivniji mjesec za lov lipljena površinskom mušicom.

         Za one koji isključivo love na plovak, moja preporuka za ovaj novembar je da se posvete plotici, najplemenitijoj od svih ciprinindih riba.

 

ŠTA JE LAKŠE LOVITI?

 

          Oduvijek se znalo da u Drini ima plotica, ali niko nije imao pouzdane pokazatelje koliko je ta riba zastupljena u odnosu na dominantnog škobalja. Na prste jedne ruke mogli bi nabrojati ljude koji se ovoj ribi ciljno posvećuju tokom cijele sezone. Većina se opredjeljuje za lov škobalja, čak i u periodima kada ga je gotovo nemoguće prevariti. Tri su osnovna razloga najveće popularnosti škobalja na svim višim vodama, a na Drini posebno!

          1. Ubjedljivo je najbrojnija riba u rijeci, a na hladnim vodama prosječni primjerci su po pravilu teži od kilograma, a često se love komadi i od preko 2 kg.

          2. Zaposjeda dijelove rijeke sa umjerenim tokom i malim dubinama, pa je najpristupačnija od svih vrsta riba. Osim toga, lako se uočava, zbog čestog izbacivanja na površini i zbog navike da se bočno nakreće pri uzimanju hrane, pri čemu pokazuje svoje srebrnkaste bokove. Za lociranje škobalja u rijeci nije neophodno veliko znanje i iskustvo, već samo dobre oči i uši.

          3. Repertoar mamaca je prilično sužen i svode se na hljeb (prirodni ili vještački) i algu (opet, prirodnu ili vještačku). Lovi se gotovo isključivo na plovak, a po većoj i mutnijoj vodi eto škobalja i na klasičnu dubinku (hajde de, na fider, da budemo malo u trendu).

          Hajde sada da preispitamo ploticu kroz gore navedene kriterijume: brojnost, pristupačnost, izbor mamaca i tehnika

 

         1.Brojnost.

     Kako je meni poznato plotica je samo na srednjem i donjem toku Une dominantna riba, a na većini drugih voda, kako toplih, tako i hladnih, ona dobro zaostaje po brojnosti iza škobalja, mrena i klenova.

          Na Drini je plotica, usudio bih se reći, po zastupljenosti odmah iza škobalja, sa velikom prednošću u odnosu na mrene i za dobar pedalj u odnosu na klenove. Ovog ljeta, kao nijednog prije toga, mogli smo se očima uvjeriti koliko mnogo ima ove ribe u Drini. Usljed suše i velikih vrućina, plotica se u svim virovima većinu dana držala ispod same površine i tako odavala svoje masovno prisustvo. U „normalnim“ godinama, kada temperatura Drine ne prelazi 18°C, plotica se uglavnom drži u srednjim slojevima vode, ili pri dnu, a pošto je rijetko ko lovi, ostaje utisak da je ima vrlo malo u rijeci. Ima je, dakle, više nego dovoljno, ali se teško uočava.

          2.Pristupačnost

          Za škobalja smo se već složili da je prava narodna riba, da ga svaka šuša lako locira u viru i da su uvijek u domašaju plovka. Sa ploticom stvari stoje malo drukčije. Uočiti je možemo samo kada „lebde“ ispod same površine, ali nam to ne pomaže mnogo, jer tada ne prima nikakav mamac. Čak i kada odluče da jedu i zarone prema dnu, veoma je teško odrediti u kojem sloju vode se nalaze glavnina jata. Nije ni to veliki problem ako smo na terenu na dubljem od 3 do 4 metra, ali, ako je uočimo na terenima dubokim i preko 8 metara, vjerujte mi da treba mnogo upornosti i znanja da joj napipamo lovnu dubinu.

          Ploticu možemo locirati i na osnovu izbacivanja na površinu rijeke, ali i tu nikada nismo načisto da li je u pitanju ona ili škobalj. Tu do izražaja dolazi iskustvo i dar za uočavanje nijansi. Škobalji se uglavnom izbacuju na način da naprave lagani klobuk na površini, a plotica po pravilu iskoči cijela i dobro pljusne. Zna i škobalj da sav iskoči i napravi buku, ali plotica nikada ne pravi tihe klobuke kao škobalj. Ako na jednom kratkom potezu sva riba iskače uz pljuskanje, vjerovatno je riječ o plotici. Jata škobalja su neuporedivo duža i staza izbacivanja riba zna biti dugačka i po nekoliko stotina metara. Jato plotica u većini slučajeva bude u prečniku do 50 metara. Osim toga, plotica (pogotovo zimi) se uglavnom drži mirnijih i dubljih dijelova vira, često bude i u kontratoku, a škobalji se rasporede u dijelovima vira sa ravnomjernim tokom i ujednačenom dubinom.

          Da rezimiramo: Plotica se teško uočava, zaposjeda najdublje dijelove vira, često je izvan domašaja plovka, pa za nju ne možemo reći da spada u pristupačne ribe.

          3.Mamci i tehnike

          Do sada smo utvrdili da je škobalj u velikoj prednosti u odnosu na ploticu sa stanovišta brojnosti i pristupačnosti. Kada su u pitanju mamci tu plotica preuzima vodjstvo. Osim hljeba i „trave“ koje uzimaju obje vrste, na repertoaru plotice nalaze se razne larve vodenih insekata, gliste, golježi, manji rovci i vještačke mušice. Plotica je svežder i nema sezonsku fiksaciju samo na jedan tip mamca. Čak i kada je rijeka prepuna alge kladofore, neće plotica odoljeti sočnoj larvi tulara, a uzeće rado i obični hljeb, ako je predhodno malo prihranimo. S proljeća se rado diže na površinu i kupi vodene insekte poput lipljena, pa se na pojedinim terenima može ciljno loviti mušičarenjem. Poznajem ljude koji su do savršenstva doveli tehniku lova krupne plotice na Uni uz upotrebu mahača i otežanih nimfi, a i ja sam svoju najveću ploticu uhvatio prije tri decenije na istoj rijeci, na ultra malu imitaciju šumskog mrava, uz upotrebu vaser kugle (uzela je na pola rijeke, gdje je dubina preko desetak metara).

          Dakle, mada je manje brojna i teže pristupačna u odnosu na škobalja, plotica se jednostavnije lovi zahvaljujući prije svega svom svežderskom karakteru.

 

PAR PLOTIČARSKIH SAVJETA

 

          Ako ste donijeli odluku da danas lovite isključivo plotice nema razloga da na vodi budete s prvim pijetlovima. Zimi se uglavnom rani radi zauzimanja što bolje pozicije za lov škobalja, a pravi ribolov kreće tek kad otpuste jutarnji mrazevi. Meni je nekako, valjda zbog godina, sve draže jutarnju kafu i rakiju popiti u konaku, nego u magli, kraj smrznutih kupinjaka. Opet, ne valja previše ni kasniti, jer se jutarnje izbacivanje riba završava oko deset sati. Dobro je doći negdje oko devet, jer nam to jutarnje iskakanje najbolje markira raspored svih riba u viru. Dio vira gdje riba samo „klobuka“ prepustićemo škobaljašima, a mi idemo tamo gdje riba pravi najveću buku, jer tamo su plotice. Obično se to dešava na najdubljem i najtišem dijelu vira, pogotovo ako je korito oivičeno dugačkim kamenim pločama, koje okomito idu u dubinu. Ako lovimo na algu, moramo voditi računa da na tom terenu imamo kakvu-takvu maticu, jer ćemo teško prevariti ploticu sa nepomičnom „travom“. Ako se lovi na bijele mamce uz predhodnu primamu, gotovo da je svejedno da li voda teče, kruži ili stoji.

          Ako smo na Drini, ili nekoj sličnoj vodi, sa vještački izazvanim dnevnim oscilacijama vodostaja, toj činjenici treba prilagoditi i taktiku ribolova. Po maloj vodi, kada je riba daleko i drži se polovinom rijeke, najpametnije je loviti na algu, uz upotrebu teških plovaka i dugačkih predveza. U novembru i narednim mjesecima plotica se lovi neposredno iznad dna, mada čak i po najvećoj zimi zna iznenaditi i uzimati u nekom srednjem sloju. U svakom slučaju niste u obavezi da udicama ližete dno kao kod lova škobalja, što vam daje šansu da dubinu uštimate tako, da svako potapanje može značiti samo jedno – ploticu.

          Kad dođe do porasta vode i riba vam priđe u priobalnoj zoni, najpametnije je promjeniti taktiku i preći na bijele mamce. Po velikoj vodi pomiješaju se često jata škobalja i plotica i zato treba baciti što obilniju primamu. Čak i tada postoje neka pravila u rasporedu riba. Plotice se obično izvuku na dublji i tiši dio, kraj kakvih kamenih greda i krupnog kamenja, a škobalji se uvijek drže plićih i bržih dijelova vira. Škobalj se i po velikoj vodi često izbacuje, a plotica gotovo nikada, pa vam i to može pomoći da prokužite gdje se koja riba nalazi.

          Koju god ribu da odlučite loviti, jedno je sigurno – pred nama su četiri izuzetno produktivna mjeseca, a ako se obistine moja očekivanja da nam vode budu bistre i male, biće ovo jedna od boljih zima u poslednjih desetak godina. Zato štap u desnu, a pljosku u lijevu ruku i marš na Drinu.

                           RANKO TRAVAR

    

 

 

Logos