1. Ljetnji lov klena
POVRATAK RIBI DJETINJSTVA
Dilema nema. Zbog obilja kiša i neobično hladnog vremena, godina kasni dobrih mjesec dana. Tek početkom jula možemo se nadati početku prave ribolovne sezone.
Mnogo pamtim, ali se ne sjećam ovakve čudne godine. Krajem juna otvorim na Drini tri lipljena i u svakom nađem zrelu irku?! Pa to je on trebao izbaciti polovinom aprila. Šta tek očekivati od zimogrižljivog klena? Po svemu sudeći on će se mrijestiti u julu, umjesto u maju.
2. Klen zimi
Ako je suditi po zadnjim danima decembra, bojim se da je pred nama, ne toliko oštra, koliko kolebljiva zima. Nisam Kamenko Katić, ali sudeći po »govoru« vlastitih zglobova i krsta, narednih dvadesetak dana imaćemo česte promjene vremena. To znači i mnogo vjetrovitih dana, a poznato je koliko škobaljaši obožavaju januarske vjetrove – pogotovo »kontraše«, one što duvaju nizvodno.
Otpecao sam ovih dana na par voda (Dunav, Drina, Bosna) i vidim da je sva riba ušla u »teške« zimovnike. Dakle, za razliku od prošle godine, kad ste ribu mogli naći i u manjim virovima (»laki« zimovnici), sad se sav kvalitet nabio u mali broj dugačkih i dubokih virova. Ova pojava evidentno upućuje na dugačku zimu, ali je djelimično uzrokovana i enormno niskim vodostajima na većini naših voda. Izvjesno je samo to, da ćemo zbog relativno malog broja dobrih mjesta za pecanje, imati veliku gužvu na ono malo pravih zimovnika. Pogađate, najveću gužvu imaće škobaljaši, mada ni mladičarima neće biti lako, jer ostalo je još malo dana za »popravni«.
3. Za klenove nema zime
OČIMA STRUČNJAKA
Ljeto 1963. godine. Tata mi je napokon kupio bambusov štap i čak tri metra pravog najlona i udicu. Postao sam, dakle, i ja pravi ribar. Svoj stari štap od sušene ljeske sa šivaćim koncem, na kom je bilo bezbroj čvorova, odložio sam pažljivo u podrum – za „zlu ne trebalo".
I dok su drugi klinci jurili romobile, hvatali štigliće i gađali curice iz boljih familija blatom, ja sam kao mjesečar hodao sa svojim bambusom, strogo vodeći računa da nisam u blizini onih sa niskim čelima, što već puše, psuju i okreću se za mojom učiteljicom uz vrisku i roktanje. To su oni što ribu tuku karabitom, smrdi im iz usta i moj će ih tata svakako jednom sve istući. A vole i bambus.
Mama me je to veče istukla, jer mi nije dala da spavam sa štapom. Ipak, kada su njih dvoje zaspali, ustao sam i opet otišao po svoju prvu ljubav. Naslonio sam ga na prozor obasjan svjetlostima željeznice, i dugo ga gledao, povlačeći prstiće preko žljebova, ispupčenja i one željezne spojnice u koju se tako lako umeće ona druga, tanja polovina štapa.
