9. Od marta do maja riba bježi iz svog kraja

UZAVRLI GRAD

 

Što sam stariji sve jasnije uviđam, kako sam zapravo sva bitna saznanja o ribolovu stekao još u djetinjstvu. Imao sam sreću da mi se to najozbiljnije životno doba događalo šezdesetih, u vrijeme, kada se još govorilo. Malo se pričalo, a mnogo kazivalo.

Moja sreća je bila tim veća, što sam odrastao u predgrađu industrijskog grada, gdje se događao vrlo zanimljiv soj ljudi. Bijaše tu, što bi rekli crnogorci «montanjara» (planinaca), vječno razapetih između guslarske mitologije i naučnog socijalizma; njemačkih i belgijskih ratnih zarobljenika iz drugog rata, što im «Šaban» dade šansu, da gradeći Željezaru, poprave loš utisak o svom narodu; poljskih tesara i mađarskih šustera; vječno pijanih slovenačkih inžinjera; kriminogenih italijana iz dinastije Zamboni i Satrli; djelimično rehabilitovanih domobrana, četnika, ustaša i ideološki zalutalih partizana; a sve to prošarano gustim nastambama roma, kako domaćih, tako i mađarskih.

Opširnije: 9. Od marta do maja riba bježi iz svog kraja

10. Planeta Blatuša

          Ovaj broj magazina sigurno ćete kupiti pred novogodišnje i božićne praznike. To je onih desetak dana, koje, htjeli ne htjeli, posvetimo svojim bližnjima, kićenju jelke, pijančenju i prekomjernom ždranju. Nisam siguran da bi vas u takvoj atmosferi zanimao neki vrlo ozbiljan tekst na temu „gdje, kako i na šta uhvatiti ribu“. Osim toga, pogotovo za nas malo starije, svaka Nova godina je povod da se sa sjetom vratimo u prošlost, na neke davne događaje i likove, koji baš u toj i takvoj svečarskoj atmosferi odjednom ožive, kada smo već pomislili da smo ih davno zaboravili.

Opširnije: 10. Planeta Blatuša

11. Rekvijem za fanatike

REKVIJEM ZA FANATIKE


            Polovinom šezdesetih svi normalni ljudi iz mog komšiluka bili su ribolovci. A šta drugo da budu, kad im je kraj kuće tekla velika i ribom bogata Bosna, a na televiziji su vječno išli samo kongresi, plenumi, sjednice raznih politbiroa, a potom njihove reprize.

            Ribolovom se jedino nisu bavili predsjednici mjesnih odbora komunističke partije, panduri i njihovi doušnici, jer oni su 24 časa bili u potrazi za unutrašnjim neprijateljem. Često bi ti »šuškori« zastali kraj ribara i dugo ih promatrali onim svojim zlim i nepovjerljivim okicama. Prepoznali bi ih po sivim sakoima, ovlaš prebačenim preko ramena, crnim, stalno ukaljanim službenim cipelama i po golubije plavoj košulji, sa dva velika tamna polukruga od znoja i busenjem grudne čekinje, što je upućivalo na težački gen i prijeku narav.

Opširnije: 11. Rekvijem za fanatike

12. Ribolov u kanjonu Ugra

SUSRET SA VLASTITOM DUŠOM

 

            Nekoliko vidovitih ljudi, među njima i naš Tarabić iz Kremne, prorekli su da bi svijet uskoro mogla zadesiti neka vrsta Strašnog suda i da će preživjeti samo oni koji se zateknu visoko u planinama „gdje teku pitke vode i u njima živi riba sa crvenim tačkama po tijelu“.

            Desi li se tako nešto za moga života, jedno je sigurno – odseliću sa porodicom na Ugar. U kući smo po tom pitanju već postigli koncenzus, a moj zadatak je da pronađem adekvatnu pećinu negdje u mračnim dubinama kanjona jedne od najdivljijih i najdivnijih balkanskih rijeka. Znao sam da mi nije gubiti vrijeme, pa sam polovinom maja krenuo u potragu za budućim stambenim prostorom. Na put sam poveo i dvojicu jarana, koje bi rado imao za komšije u eventualnom postkataklizmičnom životu – Mišu Radosavljevića iz Zemuna i Gorana Kondića iz Novog Sada. Ionako su mi već probili glavu molbama da ih napokon odvedem na rijeku svog života.

Opširnije: 12. Ribolov u kanjonu Ugra

13. Ugar - rijeka uspomena

RIJEKA USPOMENA

 

          Dok pišem ove retke (druga polovina januara) još sa sigurnošću neznam kakav će biti februar. Ostvare li se sumorne prognoze o dugotrajnom sibirskom talasu i temperaturama koje će rijetko prelaziti –5°C, ne preostaje nam ništa drugo nego da maštamo o ribolovu. Mlađi obično maštaju kratkoročno i okrenuti su ka neposrednoj budućnosti, a mi malo stariji najradije podesimo brojčanike na vremeplovu unazad, u neko srećnije doba, kad se stvarnost doživljavala intenzivnije, kad su vode i bilje jače mirisali, a svaki izlazak na novu vodu imao gotovo sudbonosan karakter.

Opširnije: 13. Ugar - rijeka uspomena

14. Una

            Polovinom juna pozva me iz Moskve moj stari drugar i pobratim sa Ugra, Ibrahim Kukavica. Reče mi: »Ranko, dolazim u Zenicu za dva dana, a već sutra po dolasku idemo da kampujemo na Unu. Fališ nam samo ti da kompletiramo staru ekipu. Dolaziš?«

            Naravno da dolazim. Ima li pametnijeg povoda za dolazak u rodnu Bosnu od kampovanja na Uni sa starim drugarima? Za nas pagane, dva najveća grijeha u životu su: propustiti lijepo žensko u mladosti i dobar ribolov u zreloj dobi.

Opširnije: 14. Una

Logos