5. Drina kao nekada

             Tri godine ja čekam idealnu zimu. I, napokon je dočekam. Izađite samo jedan vikend na Drinu i shvatićete o čemu pričam. Sva Srbija i Bosna sjatila se na ovu rijeku još od polovine novembra.

            U kafanama sa srbijanske strane čujete od susjednih stolova cijelu kakafoniju dijalekata: od niškog brkanja padeža, preko užičkog zavijanja, brzog lozničkog govora kroz nos, pa sve do, gotovo teatarski čistog srpskog kod Kragujevčana.

            S druge strane Drine, opet po kafanama, od jednog stola čujete bučne, uvijek za šalu i zadirkivanje spremne Sarajlije, sa svim onim šuškavim, bezmalo pljuvajućim glasovima; od drugog stola vam turu zovu, ispočetka tihi, a kasnije za pjesmu ojkaču i kavgu spremni Banjalučani; a negdje u ćošku, sa svojim društvom iz Jajca sjedi legendarni Dedić Šefik – Dedo, jedan od tvoraca neprevaziđenog mamca za zimski lov mladice – spužvenog peša.

            Ako vas baš zanima kakav sve svijet ovih dana opsjeda Drinu, nađite u ormanu kartu stare SFRJ; zabodite šestar u Ljuboviju ili Bratunac; napravite poluprečnik od 250 km i formirajte kružnicu. Sve što vrijedi od ribara unutar te kružnice, neće propustiti mogućnost da dođe na Drinu barem jedan vikend u toku ove prelijepe zime. Naravno, tu mislim samo na ljude koji imaju naviku da love na ovakvom tipu vode.

            Kako objasniti taj fenomen iznenadnog porasta popularnosti Drine u ovim «hladnim» mjesecima. Kad uveče, poslije dobrog ribolova, sjednem sa društvom i poručimo turu, za odgovor na gornje pitanje treba mi otprilike pola sata i dva pelinkovca, pod uslovom da me niko ne prekida. Međutim, pošto ovo nije kafana, već vaš omiljeni magazin, a uz to nema ni pelinkovca, zadovoljimo se sa nekoliko glavnih teza, koje mogu donekle da vam objasne zbog čega svi, a nadam se uskoro i vi, hoće da dođu na Drinu ove zime.

- Često i mnogo pisao sam o zimskom lovu raznih vrsta ribe. Ako se sjećate, uvijek sam vodio računa da naglasim razliku između takozvanih hladnih i toplih voda. Pod hladnim vodama mislim sve planinske rijeke sa malim godišnjim oscilacijama u temperaturi vode (od 8° zimi do 18° ljeti). To su vode sa mješovitim sastavom riblje populacije, što znači, da osim salmonida u njima obitavaju i pojedini predstavnici ciprinidnih vrsta (uglavnom škobalj, mrena, klen i plotica). Pod toplim vodama podrazumijevam sve vode sa velikim godišnjim oscilacijama temperature (od 2° zimi do 28° ljeti). To su sve ravničarske vode i planinske rijeke mrenskog regiona.

- Opet prizivam vaše sjećanje. Još davno smo se složili, da različiti, često dijametralno suprotni principi važe na hladnim i toplim vodama. Uzmimo samo primjer mog starog klijenta škobalja:

a) Na vodama mrenskog regiona (dakle, toplim vodama) škobalj se ljeti vrlo teško lovi. Na rijeci Bosni, naprimjer, niko i ne pokušava da ga lovi prije kraja septembra. Pravi lov počinje tek od oktobra. Idealan scenario i ujedno odličan uvod u uspješnu zimu jeste kišna jesen. Tek nakon dobrih jesenjih poplava i pomuta, kad voda krene na bistrenje, a ujutro imamo jake mrazeve, škobalj postaje izuzetno aktivan. Što je intenzitet jesenjih poplava veći, uz uslov stabilne zime, to će uspjeh u ribolovu biti veći.

b) Na hladnim vodama situacija je sasvim suprotna. Škobalj, a bogami i sva ostala riba, radi i ljeti i zimi, ali samo pod jednim uslovom – da je vodostaj nizak i stabilan. Obilne jesenje kiše, a pogotovo preuranjeni novembarski snijeg, praćen naknadnim topljenjem i velikim vodama, uvod su u katastrofalnu zimu. Na Limu, Sani, Uni, Vrbasu, a pogotovo na Drini, nemate šta da tražite ako su polovinom decembra još uvijek velike i mutne vode.

- Zašto kažem “pogotovo na Drini”, kada govorim o pogubnom uticaju velikih jesenjih voda? Zato što je Drina najveća od gore pomenutih rijeka. To znači da se najteže zamuti, ali, kada se već zamuti, najsporije se i izbistri. Osim toga, uvijek imajte na umu da je Drina zajažena hidroelektranama na tri mjesta u svom najatraktivnijem dijelu. Ta tri jaza čine da Drina na 200 km svog toka ima tri jezera dugačka ukupno oko 100 km. Šta mislite gdje se riba skloni kad u poznu jesen dođe do poplava. U brzake? Ne treba biti Tesla da pogodite. Pretprošle godine bio sam svjedokom i očevicem kako je polovinom decembra gotovo sva riba na potesu od Vrhpolja do Crnče (cca 35 km) migrirala zbog poplava u Zvorničko jezero.

- E, sad se tek možemo vratiti na ovu godinu. Do avgusta kiše, a od avgusta suša kao u Kalahariju. Do avgusta nisi mogao sastaviti tri dana bez kiše, a od polovine avgusta imali smo tri kišna dana; krajem oktobra stidljivo, a u novembru obilno povukla nova alga kladofora; oscilacije vodostaja usljed reda hidroelektrane sve rjeđe i pravilnije, a porasti sve blaži. Početkom novembra počele su nevjerovatne migracije. Umjesto nizvodno, ka Zvorničkom jezeru, riba je krenula uzvodno, ka brani u Perućcu. Riba se ravnomjerno i u ogromnim količinama razvukla od Ljubovije do Perućca. Tek krajem novembra odvojila se sitna riba i sišla u jezero. Ostala Drina netaknuta i puna ko oko krupne ribe na stazi od 65 km i, što je najvažnije, kako odmiču dani ka pravoj zimi, riba radi sve bolje. Škobalj naprosto ubija na travu, padaju krupne mladice sa bosanske strane, a nakon 6 mjeseci čekanja, dočekam da odlično proradi lipljen na suve mušice. Zasad (polovina decembra) još samo plotica ćuti. Valjda čeka februar.

Napravimo sada malu rekapitulaciju. Dugotrajna suša u drugoj polovini godine nije pogodovala uspješnom lovu na toplim vodama. Na Ibru, Moravi, Bosni i drugim tipičnim vodama mrenskog regona, usljed niskih vodostaja, u vodi je ostalo obilje hrane i nije došlo do pravog grupisanja u zimovnike. Početak ozbiljnije aktivnosti ribe očekuje se tek sa prvim snjegovima i niskim temperaturama.

Na hladnim vodama, pogotovo na Drini, suša je pogodovala bujanju alge kladofore i stabilizaciji vodostaja, usljed čega su izostale nizvodne migracije ka jezeru. U rijeci je ostala sva krupna riba, koja se krajem novembra smestila po zimovnicima. Aktivnost ribe je u konstantnom usponu i, bude li blage zime, možemo se nadati ulovima svog života u naredna dva mjeseca.

 

VJEČNA DILEMA – ŠTA LOVITI?


Zaista, kad se Drina ovako lijepo namjesti kao ove zime, a ribe ima kao nekad, velika je muka odlučiti se za određeni tip ribolova. Naročito za nas što na Drinu dođemo dva puta mjesečno na po dva dana.

Iz iskustva znam da zimi svaštarenje ne donosi rezultat. Zeliš da loviš mladicu ? Ne nosi onda nijedan drugi štap. Nije to ljetni dan od 16 sati, pa da loviš na plovak ili mušicu, a krajičkom oka gledaš hoće li negdje izraubovati mladica. Dan je sada kratak i imaš na raspolaganju efektivnih 5-6 sati da prevariš starku. Ne vrijedi raniti, niti ostajati do noći. Osim toga, zimski lov mladice nije nimalo lagodan ribolov. Rijetki su oni koji sa teškim priborom mogu da prepješače desetak kilometara, stalno zabacujući teške peševe, cofove, ili silikonske glavinjare. Osim za zabacivanje i dugotrajno hodanje po klizavom kamenju, snagu treba čuvati i za presudan mometan – borbu sa krupnom ribom. Koliko mi se puta dešavalo, još kao mladom ribaru, da toliko lipsam, da u pola povlačevanja varalice pomislim – a šta ako baš sad otrese ? Ne bojte se. Ako vam se kojim slučajem desi da vas onaj odozgo pogleda i da vam pravu mladicu, taj isti vam u momentu da takvu snagu, da možete volu rep iščupati. Snaga, a prije svega čelična volja, treba vam samo da sačekate pravi trenutak.

Mnogi se pitaju: Čemu ja da se nadam za dva dana bacanja, kad ni lokalni nisu u zadnjih mjesec dana uhvatili veću od 5 kg? Na kraju sami sebe ubiju u pojam i prihvate se škobalja. Da tako ne valja razmišljati ubjedio sam se početkom decembra u Bratuncu. Tog vikenda na Drinu je došla poveća grupa mladičara iz Jajca i Krupnja, predvođena legendarnim Šefikom Dedićem – Dedom. Jedan od nih, Ejub se zvaše, klepnuo je jednu od 17,7 kg. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati lokalni ribolovci, koji su imali takvu ribu u cijeloj svojoj karijeri.

Šta nam to govori? Prije svega, nikada ne potcenjute svoje šanse da imate ulov svog života. Drugo, vjerujte u sebe i ne poredite se sa drugim. Među mladičarima, kao uostalom i drugim ribarima, vlada beskrajna sujeta. Što je ribar tanji, sujeta je veća. Slušajući pojedine po kafanama kako se razmeću svojim « podvizima », pomislimo ponekad – kako uopšte opstade mladica u Drini pored ovakvih majstora. Na svu sreću, većina laže, i hvala bogu, ostalo je dovoljno mladica i za vas, koji tek imate namjeru da odete na našu, još uvijek, najbolju mladičarsku vodu.

Ako ste škobaljaš i mladičar, što kod pravih ribara uvijek ide skupa, lako ćete pronaći zimsku mladicu. Gdje su škobalji, tu je i mladica. Svaki zimovnik bijele ribe ujedno je i stanište mladice. Mladica uvijek diše za vrat svojoj hrani. Dakle, zaboravite bukove i plitke preljeve i češljajte duboke virove od ulaza do izlaza.

Iskusni poznavaoci Drine dobro znaju gdje i kada treba bacati. Ostalim, u koje spadamo svi mi koji povremeno i na kratko dolazimo na ovu vodu, preostaje jedino da se pouzdamo u jaku vodilju i veliku upornost. Na Drinu se ne dolazi sa dva cofa, tri peša i jednim « Silkijem ». Na « prljavim » terenima taj arsenal počupate za sat bacanja. Dakle, jak najlon 0,40 – 0,45 ili struna 0,24 – 0,30, pun ranac varalica, pa raspali. I, da ne zaboravim, obavezno provjerite da li je dril dobro pritegnut. Zašto? Radi dobre kontre i rekontre. Pogotovo kad lovite na peševe i cofove, koje mladica uglavnom poklopi i dobije udicu u gornju vilicu. Kod krupne mladice, to vam je kao da ste udarili u beton. Ako dril proklizava, a uz to još koristite monofil, uz obaveznih 5 – 6 metara “trbuha”, udica izlijeće kao iz vodovodne cijevi. Pa ti čekaj narednih 5 godina da se situacija ponovi.

         Da je to tako, imao sam se, nažalost, ubijediti 10. decembra iznad ušća Tegarske rijeke. Taj dan, moj drugar Miša Radosavljević i ja, već smo završavali ribolovni dan. Prijepodne smo nahvatali dosta škobalja i odlučimo da sat-dva probamo nešto drugo. On će lipljena na mahač, a ja bih da malo izbacam mladici. Sunčan dan i nizak vodostaj nisu bili dovoljno inspirativni da me natjeraju da izvršim predhodnu kontrolu drila na mašinici i oštrinu udice. Hajde, ko velim, malo da se razgibam nakon onog jutarnjeg stajanja na jednom mjestu, i da ipak ispoštujem mladicu.

            Sva čuda, pa i ona na vodi, dešavaju se kad im se najmanje nadaš. Možda već kod trećeg zabačaja, peš je zastao u dubini, maltene pod mojim nogama. Pomislim, zapelo je i cimnem energično. Samo pukom slučajnošću štap mi je ostao u rukama. Riba je napravila, za mladicu, vrlo čudan manevar. Prvo, par metara nizvodno, a zatim strelovitom brzinom uzvodno prema podlokanim pločama. Instiktivno uskliknem: «Mišo, imam je!» Opucam jednu kontru, kočnica proklizava, drugu, još « slinavije ». Umjesto da rukom blokiram špulnu i dam onu pravu, šabačku kontru, gurnuh štap pod lijevi pazuh, a desnom krenem da pritežem kočnicu. Riba je u međuvremenu izvukla više od deset metara strune, a moja treća kontra je završila u prazno. Naravno da sam istog momenta dobio čir na želucu, a ko zna, možda i leukemiju.

            Desetak minuta poslije nesretnog događaja, onako nervozan i usplahiren, pakujući varalice, dobijem od onog istog peša trokraku ravno u jagodicu palca – i to do balčaka, sa sve kontra kukom. Usput, u želji da se što prije dočepam ambulante, slomim i vrh od svog telemeča. Pa onda kažu, ne popij.

 

ŠTO JE SIGURNO, SIGURNO JE – ŠKOBALJ

 

Da, upravo je tako. Ako niste baš sigurno da imate dovoljno zaliha adrenalina za dvodnevno bacanje mladici, što je nekakav minimum napora, koji daje kakve-takve šanse za ulov, moj vam je savjet da svoje dragocjeno vrijeme posvetite lovu škobalja. Pogotovo ove zime, jer radi kao rijetko koje godine. Za moj ukus, čak i previše dobro radi.

Svakom škobaljašu je jasno da od izbora lokacije u najvećoj mjeri zavisi kako će proći taj dan. Pravilo je prosto – što je zimovnik veći i puniji ribom, to će i broj akcija biti veći. Samo, problem je u tome što to svi znaju, a škobaljaša, hvala bogu, ima jako mnogo. Po nekim mojim evidencijama, na potesu od Crnče (nizvodno 10 km od Ljubovije) pa sve do Bajine Bašte, gledajući sa jedne i druge strane Drine, ima oko dvadesetak dobrih zimovnika. Od tih dvadesetak zimovnika, sedam je ubitačnih: Lonjinska plaža, Zalužje, Rezervat, Orašnjak, Vojka u Bačevcima i kod Spomenika. Dakle, od 65 km toka, svi bi da love na onih 1,5 – 2 km rijeke, koliko ukupno iznosi dužina tih 7 – 8 najatraktivnijih zimnovika. Ako znamo da u dane vikenda na Drinu dođe više od 300 ljudi, postaje vam jasno šta vas čeka ako idete na «sigurno». Ne vrijedi ni poraniti. Kad god da dođete, svaki novopridošli staje tri metra od vas bez pardona. Uhvatićete riba, to vam garantujem, ali ko je tankih živaca i eksplodira na prvo mrštenje, bolje mu je da ide na neprovjerena mjesta.

            U Orašnjaku (bosanska strana) naprimjer, imate ovakvu situaciju: trideset ljudi lovi, a dvadeset čuči na obali i čeka da neko ispuni normu od 5 komada. Odmah ga tjeraju sa pozicije i uskaču kao hijene. Sviđa vam se to? Meni ne, mada rado navratim radi šuplje i da nazdravim sa starim znancima. Tu ćete se za dva sata nagledati tako komičnih situacija, kakvih u «Velikom bratu» nećete vidjeti za 890 dana.

            Pa šta onda da radimo – pitate se sigurno. Moj vam je savjet da napravite jedan kompromis sa samim sobom. Poranite i otiđite pravo na neki od provjerenih terena. Vrlo je važno da u samom početku dana uhvatite par krupnih komada, jer ste riješili problem večere, a ujedno stekli onu prijeko potrebnu psihičku stabilnost. Već oko 9 sati, kad osjetite disanje za vrat i sa lijeve i sa desne strane, najpamentije je spakovati pribor i otići u potragu za nekim novim i nenapadnutim terenom.

            Svaki drinski vir duži od 100 metara, pod uslovom da ima barem jedno sklonište ribe za veliku vodu, potencijalni je zimovnik. Znam desetine takvih terena, gdje zimi maltene niko ne zalazi, a uvijek se prevari po neki komad. Neopisivo je zadovoljstvo kada sami, na osnovu iskustva i intuicije, pronađete neki virčić, ćošak, zatišje iza kakve okuke, dakle, nekakvu mikro lokaciju sa ribom, na koju niko ne dolazi. Srećna je okolnost što uglavnom na Drinu idem sa kolegama skromnih iskustava. To me stalno prisiljava da pronalazim nove terene, jer želim da ih poštedim trauma velikih gužvi. Njuškajući tako godinama po raznim budžacima i zavučenim terenima, napravio sam u glavi pravi mali katastar alternativnih terena, od kojih uvijek neki upali. Uostalom, davno su minula vremena kada se po svaku cijenu moralo uhvatiti dvadeset riba. Ponekad i jedna jedina riba, na terenu koju ste sami otkrili, pruži mnogo više zadovoljstva od pune čuvarke na provaljenim  mjestima.

            Namjerno najmanje prostora ostavljam izvoru mamaca i taktike ribolova. Na ovako maloj i bistroj Drini, u čijim preljevima rastu tepisi alge kladofore, nema dilema oko izbora mamca. Naberi naviljak “trave”, izvuci dvadesetak lijepih niti, složi ih u krpu i ne boj se gladi. Sad idu plovci od 6 – 10 grama, jer se riba po maloj vodi drži sredine rijeke. Izbor štapa zavisiće, kako od ličnih afiniteta, tako i do karakteristika terena. Na Drini otprilike 40% ribara lovi bolonjezima od 5 m, 40% telemeč štapovima od 4,5 m, a preostalih 20% lovi dužim meč štapovima, ili bolonjezima od 6 m. Lično najviše volim da lovim meč štapovima od 4,2 – 4,9 m,  mada mi je poslednji vikend (u Rezervatu sa bosanske strane) zatrebao štap od 3,5 m, jer mi je iza leđa bila strmina obrasla gustim granjem. Za takve situacije najbolji su samopodešavajući, teletraut štapovi, čiju dužinu možete podešavati u skladu sa konkretnim zahtjevima terena. Bolonjezi duži od 6 m, kakve imaju običaj koristiti u pojedinim krajevima Srbije, na Drini vam mogu poslužiti samo da na vrh istaknete državnu zastavu.

            Raduje činjenica što ove zime ne uzimaju pretjerano krupni škobalji. Prosječna težina od 1,2 kg upućuje na zaključak da je prispjela nova generacija škobalja i da je on definitivno na putu oporavka, za razliku od poznih devedesetih, kada je bio na rubu istrebljenja. Raduju i pojačane kontrole sa obe strane rijeke i dogovor svih drinskih udruženja iz Srbije i Bosne da od naredne godine važi jedinstvena dozvola za Drinu.

            Dragi kolega, šta da ti kažem nego da novogodišnji mamurluk liječiš na našoj najljepšoj i napokon preporođenoj rijeci. Poštuj vodu i ona će te višestruko nagraditi novim avanturama. Poštuj i ribe, jer one su naši najveći prijatelji.


RANKO TRAVAR


Logos