4. Krivaja (2000)

APRIL NA MALIM RIJEKAMA


          Sva ona silna riba što se još početkom marta pokrenula na veliki put radi mrijesta, stigla je u aprilu na svoja ishodišta. Velike rijeke iz mrenskog regiona gotovo da opuste od ribe. Sada se sve dešava u njihovim većim pritokama. Na rijekama koje na većoj dužini svog toka nemaju neku veću pritoku, najveća koncentracija ribe u aprilu bude u širem rejonu ušća jačih potoka ili na dugačkim šljunkovito-pjeskovitim plitkim nanosima iza riječnih ada (karakteristično npr. za središnji tok rijeke Drine).

          Najsrećniji su oni ribari čija matična rijeka ima jednu ili više većih pritoka u koje riba zalazi s proljeća radi mrijesta. Nema većeg meraka od lova krupnih mrena, škobalja i plotica u čistim rječicama, čija širina rijetko prelazi 15 metara, a dubina više od dva metra.

          Što je voda manja, to je kontakt sa njenom magijom neposredniji i sve vam je nekako predručno. Te naše planinske rječice, što se u huku, noseći pjenu i oblutke sjure s planinskih vrleti, pa se potom u nekoj kotlini umire, pletući lagano svoje stazice kroz gusto tkanje od rakita i jošika, prava su radost i milje za oko i dušu ribara. Kad ste kraj takve vode najveće je svetogrđe žuriti. Ko kaže da morate sve odgledati u jednom danu? Jer, jedno je gledati, a drugo vidjeti. Gdje god se rijeka malo zalomi i smiri u kakvom viru, tu valja i nama zastati. Virovi su duša rijeke, a brzaci njen krvotok.

          S proljeća sva pamet rijeke stane u njene virove. Zato, sjedite ovo proljeće što duže kraj virova, na bokoru bokvice, kraj kakvoga panja.

          Ovo što slijedi je priča o takvoj, jednoj maloj rijeci, kojom ja u aprilu idem u pohode već decenijama sa podjednakim žarom.

 

KRIVAJA

         

          U svojem prvom obraćanju našoj ribolovnoj javnosti, u aprilu, sada već davne 1995. godine pisao sam upravo o proljetnom lovu škobalja na rijeci Krivaji. (»Riborevija« broj 21). Sad je to već solidna vremenska distanca, koja mi daje izvjesno moralno pravo da određene stvari ponovim, istina, bez onog prvobitnog nadahnuća, ali zato u malo drukčijem osvjetljenju.

          Za kolege, koji do sada nisu imali priliku da nešto pročitaju o ovoj vodi, evo na početku par toponimskih natuknica.

          Krivaja je desna i vodom najbogatija pritoka rijeke Bosne. Krivaja, poput Drine, nastaje od dvije rijeke, Stupčanice i Bioštice, koje se sastaju u gradiću Olovo, u sjeveroistočnom dijelu centralne Bosne. Od svog nastanka u Olovu, pa sve do ušća u Bosnu kod Zavidovića (oko 80 km toka) rijeka je bezprjekorno čista i bogato je nastanjena, kako ciprinidnim, tako i salmonidnim vrstama. Istina, pastrmka je prilično rijetka i uglavnom se sporadično lovi u kanjonskom dijelu rijeke, neposredno ispod Olova. Lipljen zato ima u Krivaji odlične uslove za razmnožavanje i rast, a srećemo ga gotovo do samog ušća u Bosnu. Mladica je pristurna u cijelom toku rijeke, a zimi u značajnoj količini napušta Krivaju i odlazi u Bosnu uzvodno od Zavidovića.

          Škobalj je po zastupljenosti dominantna ciprinidna vrsta, a po brojnosti ne zaostaje mnogo ni klen, koji ima vrlo stabilnu autohtonu populaciju.

          Ranijih godina Krivaja je bila izuzetno bogata mrenom i ploticom, a danas, prisustvo ove dvije vrste izrazito varira, a veća koncentracija ovih riba je uglavnom vezana za proljećne migracije iz Bosne radi mrijesta. Već koncem maja, a pogotovo početkom ljeta, gotovo sva mrena i plotica se vrate u Bosnu, gdje imaju idealne uslove za opstanak i razvoj.

 

APRIL NA KRIVAJI

 

          Svakog aprila dobroćudna Krivaja privhata milione seksualnih izbjeglica iz Bosne. Prvo nahrupe gusta, ali kratka jata šljivara, stidljivo se držeći priobalne zone, kao da znaju da ulaze na tuđu teritoriju, gdje ništa ne boravi što je nalik na njih. Zato se i ne penju previsoko, već se tu negdje iza prve riječne ade, brže-bolje pokrešu, pa se onda prilično neorganizovano i raštrkano vraćaju, jedući usput sve našta naiđu. To je prava radost za domaće klince i penzionere, koji im prave sačekuše u tihim i zamuljenim virovima, gdje ih ubiše na »angel« (»Pen Šaju«) i tanke gliste.

          Nekako istovremeno kad i šljivari, ali nimalo stidljivo, već bahato i bučno, kao kad se gazda pijan kući vraća, u Krivaju nastupaju nepregledna jata krupnih škobalja »grba« – takozvanih Savaca ( po narodnom vjerovanju da oni čak iz Save dolaze). A zašto bi se ti škobalji i stidili, kad su sve do jednog, upravo tu i rođeni, i svake će godine tu ponovo dolaziti da rađaju nove. Zato i ulaze kao pravi svatovi, veselo iskakujući i gordo pokazujući svoje srebrne bokove, od čega se dno rijeke upali, kao da je posuto hiljadama malih ogledala. Njima se ne žuri kao nervoznim šljivarima. Proći će oni uz Krivaju još 30 i više kilometara, dok ne dođu do onog zavičajnog potoka, uz kojeg će se pentrati, ne obazirući se na svoje vječne neprijatelje – divlje zvjeri i ljude. Nešto će ipak preživjeti i vječni krug postojanja ponovo će se zatvoriti.

          Kad jata škobalja dobrano poodmaknu, u Krivaju ulaze graciozne plotice, ponekad u velikom jatu, a još češće u poretku – jedna ženka i nekoliko mužjaka. Njihov ulazak u Krivaju je strogo konspirativna stvar i teško da će ih ko uočiti u njihovom uzvodnom kretanju. Niti se izbacuju, niti sijevaju poput škobalja. Ali zato, oni lukaviji ribari dobro znaju gdje se plotice grupišu radi mrijesta, pa im tu dođu bez kucanja na vrata. Obično su to pjeskovita žala i razna smirenja iza riječnih ada, ili oni kratki »titravci« neposredno pred ulazak u vir, pogotovo ako je dno bogato razvedeno kamenim pločama i »isječeno« mnoštvom uskih šljunkovitih kanala.

          Krajem aprila, kad se mrijest škobalja, šljivata i plotice gotovo već završio, a pola ribe se već vratilo u Bosnu, u Krivaju počinju ulaziti mrene. Ako se desi da je u tom periodu vodostaj Krivaje nizak, a rijeka prebistra, mrene će se i dalje grupisati neposredno ispod ušća, ali neće ući. To čekanje zna potrajati jako dugo, a ponekad totalno izostane ulazak mrena u Krivaju. Ribe jednostavno produže i izmrijeste se negdje u koritu Bosne. Međutim, ako Krivaja bude visoka i sijera, znaju ući neshvatljivo velike količine mrena u rijeku i proći uzvodno više od 40 km.

          Poslednji na mrijest ulaze u Krivaju klenovi, usput se zdraveći sa preživjelim povratnicima škobaljima i ploticama, koji su se po ko zna koji put ponovo zarekli da više nikada neće doći u ovu prokletu rijeku, gdje ih na svakom koraku sačekuje neko zlo, pa im dobro prisjedne ovaj seksualni turizam.

         

          STRATEGIJA APRILSKOG LOVA ŠKOBALJA NA KRIVAJI

 

          Kao što vidite, u Krivaju u aprilu ulazi masovno čak pet atraktivnih vrsta riba radi mrijesta. Zato se često zna desiti da odemo u namjeri da lovimo škobalje, a nabasamo na jata plotica, ili se naoštrimo na plotice, a dogodi nam se mrena. Međutim, kada sumiram sva svoja aprilska iskustva sa ove rijeke, zaključak je da se ipak u većini slučajeva treba opredijeliti za lov škobalja.

          To je prije svega masovna i jatna riba; lako se predviđa moguća lokacija; izrazito je uočljiva (iskakanje iz vode i presijevanje); uzima osjetljivo, nepredvidivog je ponašanja i često mijenja navike u pogledu vrste hrane i vremena uzimanja, što joj daje izrazito atraktivne karakteristike prave sportske ribe.

          Pod pojmom »strategije lova škobalja« podrazumijevam, prije svega, izbor između dvije osnovne mogućnosti u pogledu izbora lokacije za lov. To su:

1. Lov škobalja u virovima

2. Lov škobalja na suženjima rijeke

 

1. LOV ŠKOBALJA U VIROVIMA


Većina ribolovaca opredeljuje se u aprilu za lov škobalja u virovima. Nije,

međutim, svejedno za kakav ćemo se vir opredjeliti:

          - Ako već znamo da se u ovom periodu škobalj mrijesti, i da mrijest obično obavlja u malo jačim potocima, potrudimo se onda da taj naš vir bude u neposrednoj blizini nekog potoka, ali nipošto uzvodno, već nizvodno od te pritoke.

          - Ako je prvi nizvodni vir predubok i zamuljen, ili je prekratak i sa neravnomjernom dubinom, ili je jednostavno zarastao i nepristupačan, produžite dalje nizvodno i tražite vir sa pravim »škobaljskim karakteristikama«. To znači da na većoj dužini ima ujednačenu dubinu, sa jasno izraženom centralnom maticom i laganim, koncentričnim smirenjem struje prema obali; da je površina vode blago namreškana (tzv. »titravac«); da vir postepeno izlazi u širok i dobro osunčan preljev.

Kad ste pronašli svoj vir i nedvosmisleno se uvjerili da tu boravi veće jato škobalja, pristupate razradi taktike za taj dan.

Da biste utvrdili pravilnu taktiku ribolova, neophodno je dobro poznavati dnevne migracije ribe i ritam njene ishrane. Šta to znači?

U rano jutro riba je grupisana u priobalnoj zoni i bliže preljevu. Mada to od ranije znate, ipak bi bilo dobro da se u to i uvjerite, tako što ćete se potruditi da uočite škobalje. Ako izostane jutarnje izbacivanje iz vode, kao najjasniji signal za otkrivanje položaja jata, biće ponekad potrebno i da se popnete na neko stablo iznad vode, kako bi ribu vizuelno locirali na samom dnu. 

Kad otkrijete tačan položaj jata i uvjerite se da je riba jako blizu odakle (govorimo o ranom jutru), to će bitno opredijeliti taktiku lova, u pogledu izbora mamca i same tehnike pecanja. Prije svega, nikakva primama ne dolazi u obzir, jer to će samo uznemiriti jato i pokrenuti ga prije vremena prema sredini vira.

Koristiti treba prirodni mamac, i to onaj koji je dominantno prisutan na toj vodi. Prednost svakako dajem larvama efemera, koje ćete naći ispod priobalnog kamenja ili u mješavini pijeska i mulja, a u nedostatku ovih larvi, dobro će poslužiti zelena larva tulara iz roda Hidsopsiha, ili još bolje glista »pljeskulja« (vrsta maločetinaša), koja se može naći u pješčanom nanosu krečnjačkih potoka. Ako je voda sijera, prošvercovaćete se i sa običnom glistom, koje ima ispod natrulog lišća.

Pribor za jutarnji rad mora biti izrazito fin, tako da omogućava precizno izbacivanje esktremno laganog plovka na željenu poziciju, lakim trzajem iz zgloba, a da pri tom stalno budete izvan vidnog polja jata (pogotovo, ako je riba u plićaku).

Preciznim i mekanim radom zna se u rano jutro odvojiti 5-6 škobalja iz jata, prije nego što riba nakon izlaska sunca krene ka središnjem dijelu vira.

Kad se jato »odlijepi« od obale, mijenja se taktika ribolova. Kad sunce dobro progrije riba obično ode u najplići dio preljeva, gdje već nalazi pokoju nit mlade alge kladofore, ili ­­­­­­­liže epifiton sa kamenja. Ništa ne pokušavajte sa pecanjem »na travu«, jer na Krivaji riba proradi na algu tek od jula.

Sad je najvažnije odrediti tačno mjesto na koje treba baciti primamu. Primama je trvdo umiješan jučerašnji hljeb sa dodatkom crvene (krvne) hrane za hladne vode i malo ulja konoplje, naravno, sa kamenjem.

Bez obzira što je sva riba u samom preljevu, hranu bacite desetak metara uzvodno, tačno na onoj finoj tački razdvajanja, gdje voda iz središnjeg dijela vira, postepeno gubi dubinu i lagano ubrzava prelazeći u preljev. Tek oko 10 časova ujutro, riba će polako početi da napušta rejon preljeva i krenuće uzvodno. Taj momenat, kad vam riba odjednom nestane iz vidokruga, a vašeg »Šaju« prestane da čapka sitna zela (vrsta beovice), znajte da je škobalj legao na hranu (u »spotu« je, što bi rekao moj jaran Toma iz Niš). Vrijeme zadržavanja jata na hrani, u samim tim i vrijeme intenzivnog uzimanja, direktno je proporcionalno kvalitetu vaše primame i dužini »prehrambenog tepiha«.

Broj ulovljenih riba u tom, relativno kratkom periodu (sat-dva) zavisi opet od vašeg talenta, a bogami i od kvaliteta pribora. U većini slučajeva dobar i malkice mekši telemeč od 4,50 metra, te mekana, ali izdržljiva 0,12-tka predstavlja dobitnu kombinaciju. Na ovim malim rijekama i kratkim distancama meni su ipak najdraži meč štapovi od 3,90 metara, koji »ispljunu« plovčić od 1 grama, nevjerovatnom preciznošću i lakoćom .

Kad riba negdje oko 12 časova prestane da uzima, znajte da je krenula uzvodno prema ulaznom dijelu vira, i tada nikakvom primamom ne pokušavajte da je zaustavite i eventualno vratite na početnu poziciju. Tu ništa ne pomaže, jer u pitanju je njen prirodni nagon da bez ikakvog uzimanja hrane provede narednih nekoliko sati lagano se kretajući prema ulaznom dijelu vira.

Vrijeme iskoristite tako što ćete pripremiti novi turnus primame, koju negdje oko 14 časova treba baciti u rejon ulaza u vir. Kao i kod jutarnjeg primamljivanja, opet treba biti precizan u pogledu izbora mikrolokacije na koju ćete baciti primamu. Neka to bude malo bliže obali i to na mjestu gdje voda postepeno usporava, a dubina je lagano povećava.

Upravo na toj lokaciji riba će se pojaviti negdje oko 16 časova, u svom nagonu da prođe u uzvodne brzake radi lizanja kamena i otkidanja niti kladofore. U aprilu je uvijek bolji ovaj poslijepodnevni cug od jutarnjeg, jer jata sve do sutona nemaju više namjeru da se vraćaju nizvodno. Kako se bliži suton, bacajte poneku kuglicu primamu sve bliže obali, jer uskoro će riba sasvim prići u priobilje, da liže aktivni mulj sa ploča. Tu leži vaša šansa da se proslavite. Pecajte, lagano se povlačeći prema obali i ne odustajte do samog sutona. Na pojedinim terenima jedan dio jata zna se opet vratiti u rejon preljeva, ali i tamo je čeka vaša jutarnja primama, koju u međuvremenu možete pojačati. Čak i kad se desi da se riba zavuče po cijelom viru, što bude praćeno intenzivnim izbacivanjem, pravilo glasi: ne idite za ribljom pameti, već uvijek lovite na hranjenom mjestu. Na vama je samo da pravilno ocijenite gdje treba hraniti i koliko ćete imati hranjenih pozicija na jednom viru.


2. LOV NA SUŽENJIMA RIJEKE

         

Ponekad najproduktivniji lov bude na suženjima rijeke, koja nastaju na mjestima gdje riječna ada razdvaja vodu na dva kraka. Na takvim mjestima, gdje širina vode rijetko prelazi 10 metara, a imamo snažan protok vode sa prosječnom dubinom od 1 metra, vi ste apsolutni gazda na vodi. Sve što ulazi, na mrijest, ili se vraća nakon mrijesta svojoj matičnoj vodi, mora proći kroz ta suženja.

Na Krivaji ima dosta takvih mjesta, ali ih ljudi izbjegavaju zbog prilično jakih struja i neravnomjerne dubine.

Na suženjima sa pravilnim protokom i koliko-toliko ravnomjernom dubinom koriste se bolonjeze plovci sa kruškastim tijelom i nešto dužim predvezom, kako bi se amortizovala posljedica neravnomjerne dubine.

Tamo gdje je protok vode znatno jači, struje nepravilne i nestalne, a dno izrazito neravno, na scenu stupaju majstori u lovu na »zastavicu«, koji znaju bukvalno nagrditi ribu, jer škobalj (i mrena, koja obožava ovakva suženja) ne pokazuje nikakvu opreznost u ovako prokrvljenoj vodi.

Prednost ovakvih lokacija u odnosu na klasične virove leži i u tome što ovdje do izražaja gotovo da ne dolaze dnevne migracije riba, jer sve se dešava na jako skučenom prostoru i sva se riba stalno nalazi po rubovima centralne matice. 

          Na kraju ne zaboravite: valja nama što više sjediti kraj virova, na bokoru bokvice, kraj kakvoga panja.

 

RANKO TRAVAR

Logos