3. Zimski lov škobalja (2005)

GODINA KOJU NEĆE OPLAKIVATI

 

            Evo, još malo pa prođe ova godina. Rijetki su ribolovci koji će ovo reći sa sjetom. Izuzmemo li par ljudi kojima se posrećilo da uhvate ribu svog života, svi jedva čekaju da prođe i ovih tridesetak dana i da što prije zaborave 2005. Pamtim dosta loših godina, ali ne pamtim da smo imali dvije vezane godine sa ovako lošim uslovima za ribolov. Šta je to toliko loše u ovoj godini – pitaće se rijetki, a naročito ljubitelji štuke, jer ovo je bila njena godina.

            Evo šta je loše. Prvih devet i po mjeseci ove godine čekali smo da se voda namjesti, a kad se vodostaj napokon stabilizovao i vode izbistrile, riba je prestala da radi?! Kolegama iz ravnice, pogotovo onima koji love na jezerima, barama i kanalima, ova priča neće biti sasvim jasna, jer na tim tipovima vode količina padavina i stanje vodostaja nisu od presudnog značaja na aktivnost ribe.

 

            Međutim, onima južno od Beograda i u Bosni, pogotovo kolegama sa voda mrenskog regiona i sa mješovitih voda, itekako je jasno o čemu govorim. Prisjetimo se u kratkim crtama tužnog scenarija iz ove godine: Cijeli mart i dobar dio aprila bili su u znaku topljenja obilnih februarskih snijegova. Tek koncem aprila-početkom maja došlo je do djelimičnog bistrenja i pada voda, što je pogodovalo mrijestu sve ribe, i ako je po čemu ova godina dobra, to je prije svega vanredno uspješan mrijest na gotovo svim našim vodama.

            U maju i većem dijelu juna imali smo relativno stabilno vrijeme i vrlo izražen trend normalizacije vodostaja. No, kako su to dva mjeseca u kojima se većina ciprinida mrijesti, ili oporavlja od mrijesta, slaba je bila vajda od tog kratkotrajnog perioda nekakve stabilizacije voda. Sve naše ribolovne nade i očekivanja bili su usmjereni na naredna tri ljetna mjeseca i «dugo toplo leto», kako su nam obećali gospoda iz metereološkog klana.

            Znamo šta se desilo. Dva dana sunca-tri dana kiše; četiri dana kiše-pet dana sunca, i sve tako bez reda i smisla do početka oktobra. Onda nasta jesen kakvu ni Omar Šarif u rodnom Egiptu nije doživio - četrdeset dana ni kapi kiše. Tek krajem novembra krenulo nešto iz neba, više nalik suzama, nego pravoj jesenjoj kiši. Rezultati ovog klimatskog galimatijasa su vam poznati-ekstremno niski vodostaji i gotovo totalni prekid aktivnosti ribe. Svaki daljnji nastavak ove priče bio bi vrlo uopšten i nejasan, ukoliko se ne usresredim na analizu ponašanja neke konkretne ribe. Zato ću pokušati na primjeru svog starog klijenta škobalja da vam objasnim šta se trenutno dešava na vodama i šta nam je raditi u mjesecu koji je pred nama.

 

ZAŠTO ŠKOBALJ NE «PRIMA» OVE JESENI

 

            Nazivaju me ovog novembra svi znani i neznani iz južne, centralne i zapadne Srbije, iz Bosne i Makedonije, pa čak i jedan iz Slovenije, i svi me pitaju jedno te isto - zašto škobalj ne radi? Zašto, kad je jesen njegovo doba, a vode su male i bistre? Kažu mi još da su do polovine oktobra još nešto i lovili, a poslije ni na silu.

            Koliko god je ugode u tome što vas ljudi uvažavaju i pitaju za mišljenje i savjet, još je više nelagode zbog toga što na mnoga pitanja iz ovog našeg zanata jednostavno neznate odgovor. Kod lovaca je sve jasno. Briga njih kakva je godina i da li su krmci na hrani. Pošalju pse da istjeraju krmka na proplanak, opucaju iz dvocijevke, kojoj i ne treba nišandžija, ubiju krme i pojedu ga.

            Mi naše klijente ne moramo nagoniti pod štap. Oni su već tu, pod nogama, bjelasaju i veselo iskaču na površinu. A nemožemo im ništa. Čak ni dvocijevkom. Dobrom lovcu ne treba kooperativna divljač. Dovoljno je da zna da je pronađe i da dobro puca. Dobar ribolovac takođe mora znati da pronađe ribu, a da li će je i u kojoj mjeri loviti, ne zavisi samo od njega. Tu se i riba pita. E upravo taj momenat, da se i «riba pita», čini ribolov najkompleksnijom od svih neobaveznih ljudskih aktivnosti.

            Na svijetu ne postoji fakultet, niti na njemu katedra, gdje se posebno izučavaju navike riba iz aspekta interesa sportskih ribolovaca. Kakva ihtiologija, kakvi bakrači. Lično poznajem doktora ihtiologije koji je dvadeset godina posvetio izučavanju ribljeg svijeta Drine i na toj temi je doktorirao. Osim iscrpnog referata o anatomiji ove ribe i njenoj reprodukciji, te o parazitima i raznim virusnim infekcijama, drugih podataka ni kliještima iz njega nećete izvući. Čak je u svojoj doktorskoj disertaciji konstatovao da je prosječna težina drinskog škobalja na potezu od Bratunca do Skelana 98 grama! Koliko ja znam situaciju sa terena, to je možda prosječna težina peraja drinskog škobalja na ovom lokalitetu, a svakom ko na ovim terenima uhvati tog kapitalca od 98 grama javno obećavam da ću ga na vlastitom trbuhu ispeći.

            Toliko o nauci i njenom doprinosu rješavanju dilema koje muče nas ribolovce. Dakle, ako te zanima da dobiješ odgovore na neka pitanja, širom otvori oči i prati, zapisuj, upoređuj, zapitaj i, nadasve, lovi kad god možeš i na što više različitih voda. Samo ona saznanja do kojih se dolazi «pješke», kroz dugogodišnje iskustvo, bez kompromisa i sujete, kroz strasni dijalog sa sobom i prirodom, imaće onu težinu i punoću, bez koje se nikada ne postaje pravi ribolovac.

 

            Da bismo odgovorili na pitanje «zašto škobalj ne radi ove jeseni», moramo, kao u svakom pravom istraživanju, poći u metodološkom smislu od nekih polaznih osnova.

            Po meni, najbolji polazni osnov za analizu netipične godine, jeste njeno upoređivanje sa takozvanom «normalnom» godinom. Stvari će postati jasnije kad vam objasnim šta to podrazumjevam pod normalnom godinom:

            1. U normalnoj, ili ako hoćete idealnoj godini, snijeg se otopio već polovinom marta i do početka aprila su otekle snježne vode.

            2. Aprilske vode su blago povišene, ali prilično bistre, što pogoduje uspješnom mrijestu škobalja, ali i dobrom lovu u fazi putovanja jata škobalja od matične rijeke do pozicije za mrijest.

            3. Krajem aprila počinje prvi vegetativni ciklus alge kladofore, ali u lancu ishrane škobalja u ovom periodu alga još ne igra bitnu ulogu. Ovo je period masovnog rojenja vodenih insekata iz roda jednodnevki, kojima se kasnije pridružuju i insekti iz roda tulara. Tom obilju proteina ne može odoliti nijedna riba, pa ni naši škobalji.

            4. Proljećne migracije škobalja završavaju se do polovine maja, kada jata ove ribe zaposjeda svoje karakteristične pozicije u viru, koje neće mijenjati sve do kraja oktobra.

            Vode su još dosta jake, pa se još ne pojavljuje masovno osnovna hrana škobalja-epifiton (tanki sloj od vrlo sitnih algi, koji poput kakve klizave skrame presvlači krupni šljunak). Riba je aktivna, ali nerado prima uobičajene mamce, bilo da je riječ o «travi» ili o nečemu iz repertoara bijelih mamaca (hljeb, «Pen Šaju»). Otvorite li želudac škobalja u maju ili junu, osim obaveznog epifitona, naćićete vrlo sićušne larve jednodnevki, a na kraškim vodama gliste «pljeskulje».

            5. Na pojedinim vodama, naročito polovinom juna, škobalj odlično uzima tanku kišnu glistu, a uz uporno prihranjivanje solidni rezultati se mogu postići i na «Pen Šaju».

            6. Početkom jula sve rijeke su u koritu i voda ima maksimalnu providnost. Sad počinje jedna mala zavrzlama, zbog koje u priču moramo uvesti dva nova pojma – «tople» i «hladne» vode.

            Našim stalnim čitaocima je jasno o čemu pričam, ali za nove ipak moramo dati malo objašnjenje. Pod pojmom toplih voda mislim na sve naše rijeke, mahom iz mrenskog regiona, čija temperatura varira od 2°C zimi do 28°C ljeti. Pod hladnim vodama mislim na naše planinske rijeke sa mješovitim sastavom riblje populacije (salmonidi + ciprinidi) i čija temperatura varira u znatno manjem rasponu – od 8°C do +18°C ljeti.

            Kad dođe juli u normalnoj godini, zaboravite na škobalje u toplim vodama. Količina prirodne hrane škobalja, počev od epifitona, preko larvi vodenih insekata do raznih vrsta algi naraste do tako dramatičnih razmjera, da lov škobalja (izuzev ponegdje u rano jutro) postaje jalov i prilično naporano posao.

            Zato, na hladnim vodama, juli je prvi u nizu od tri mjeseca kada škobalj intenzivno uzima ponuđeni mamac, bilo da su u pitanju bijeli mamci (za sitnije primjerke), bilo da lovima na algu («domaćine»).

7- U julu počinje drugi i najintenzivniji reproduktivni ciklus alge kladofore, koje ima sve do polovine septembra, nakon čega se zadržava samo na većim dubinama.

            Period od 15 jula do 15 septembra, kada su vode male i bistre, na hladnim vodama je definitivno najproduktivnije doba za lov gotovo svih vrsta, a škobalja prije svega.

            8. U normalnoj godini prve kiše počinju sa oktobrom, što dovodi do prvih pomaka ili porasta vodostaja.

            Polovinom oktobra, kada se vodostaj stabilizuje na višem nivou, a voda pronese prvi udar mulja i polako počinje da se bistri, počinju velike jesenje migracije škobalja. Sada se prave stvari počinju dešavati na toplim vodama.

            Visoke vode su odrale i poslednje niti alge kladofore, bitno je smanjena količina epifitona, a ono malo vodenih insekata se strogo drži priobalne zone. U vodi je, dakle, hronični deficit hrane, a ogromna jata škobalja su krenula na put ka zimovnicima. Taj manjak hrane sa jedne strane i povećana potreba za hranom usljed migracija i pripreme za zimu, čine jesen najproduktivnijim periodom za lov škobalja na toplim vodama – ali, samo u normalnoj godini.

            9. Povoljna situacija za ribolov se nastavlja i u zimskim mjesecima, jer sada je velika masa ribe koncentrisana na malom prostoru, a jesenje velike vode su učinile da je količina prirodne hrane svedena na biološki minimum.

            U normalnoj godini su i zime blage, što se povoljno odražava na metabolizam riba i veliki praznik škobalja traje sve do martovskog topljenja snijega.

            Sada kada smo u devet tačaka izložili kako izgleda ta normalna ili dobra godina, podsjetimo se u kratkim crtama kako je izgledala ova godina:

            1. U martu je još padao snijeg, tek krajem marta i u toku cijelog aprila došlo je do topljenja snijega i to nevjerovatnim količinama.

            2. Mrijest škobalja kasnio je na većini voda više od mjesec dana i završio se tek krajem maja (a na hladnim vodama u drugoj polovini jula)

            3. Period početka intenzivnog rojenja vodenih insekata pomjerio se iz aprila na kraj maja, dakle, kada je škobalj bio u «traumi» od mrijesta i na putu povratka ka matičnim terenima.

            4. Prvi vegetativni ciklus alge kladofore je u potpunosti izostao, tako da se ušlo odmah u ljetnji ciklus, i to krajem juna.

            5. Relativno stabilno vrijeme u junu i početkom jula doveli su do bujanja prirodne hrane, ali ne u onom intenzitetu, kakav je uobičajen za sušne godine.

            Već polovinom jula krenulo je nestabilno vrijeme sa kišom, praćeno čestim pomutama i povećanim vodostajem. To je usporilo, a ponegdje čak i zaustavilo procese bujanja bentosa (živog svijeta dna), a uslovi za ribolov su bili u najvećem dijelu ljeta ispod svakog nivoa.

            6. Polovinom avgusta je strula i poslednja nit alge kladofore, a usljed čestih kiša i mutnih voda izostao je novi vegetativni ciklus. Količina hrane u većini voda je dramatično opala, što je davalo izglede za dobar lov, ali šta vrijedi, kad je na većini voda vodostaj bio visok, a vode mutne.

            7. Na kraju se desilo ono što nam je najmanje trebalo – pravo miholjsko ljeto i suša od preko četdeset dana.

            U periodu oktobar/novembar, kada se očekivala najbolja aktivnost ribe, usljed minimalnih vodostaja i puno sunčanih dana, došlo je do novog ciklusa bujanja prirodne hrane, prije svega epifitona. Riba je ostala na ljetnjim pozicijama, jer, niti je bilo velikih voda, niti jakih mrazeva, da je potjera na jesenje migracije. Voda se ipak svo ovo vrijeme hladila, usljed čega se metabolizam riba usporavao, a samim tim i potreba za hranom smanjivala.

            Prema tome, dogodile se tri izrazito nepovoljne stvari:

-         višak hrane u odnosu na potrebe,

-         razvučena riba u svim dijelovima rijeke,

-         odsustvo jesenjih migracija.

 

ŠTA OČEKIVATI U DECEMBRU I JANUARU

 

            Ako je sve ovo što sam u predhodnom izlaganju naveo tačno, a bojim se da jeste, i ako u decembru ne dođe do bitnije promjene vremenskih uslova, a prije svega do porasta padavina i vodostaja, onda se nemamo čemu radovati.

            U decembru će riba ipak završiti migracije u zimovnike, ali to u uslovima male vode i obilja hrane neće dovesti do bitnijeg porasta aktivnosti ribe. U zimovnicima će ribu dočekati dovoljno hrane za smanjeni zimski metabolizam. Naravno, situacija će biti bolja nego u predhodna dva mjeseca, ali ne toliko bolja da ćemo morati na vodu dolaziti odmah poslije trećeg dnevnika – da zauzmemo što bolju poziciju.

            Na toplim vodama, gdje je škobalj sitniji, ali ga ima u ogromnim količinama, lov na bijele mamce, uz pametno prihranjivanje, davaće solidne, a ponegdje i pokatkad, čak i odlične ulove. Naročito valja ići na vodu kada u dužem periodu imamo jutarnje temperature do –5°C, a dnevne oko +4°C i pojavu krupnog snijega. Udarni su krajevi ovakvih vremenskih ciklusa, kada pritisak postepeno raste, a oblačno vrijeme postepeno prelazi u sunčano. Ako na toplim vodama početkom decembra dođe do kraćeg porasta vodostaja a zatim do postepene stabilizacije, uslovi za lov škobalja biće fenomenalni. Bitno je da nešto barem djelimično «razmasti» kamen od epifitona i da se poremeti omjer između količine prirodne hrane i potreba ribe u korist nas ribolovaca.

            Na hladnim vodama su moguća dva scenarija, u zavisnosti od kretanja vodostaja:

            - Ako dođe do bitnijeg porasta vode početkom perioda, a zatim do stabilizacije na uobičajenom zimskom nivou, riba može odlično da proradi i to na bijele mamce. Tada će se desiti ono što je trebalo da se desi u novembru, a izostalo je.

            - Ako ne dođe do bitnijeg priliva vode i porasta vodostaja, situacija neće biti sjajna, ali ni beznadežna.

            Za utjehu je što nećemo morati prtiti sa sobom desetine vekni hljeba, jer se na bijele mamce ništa neće moći uhvatiti. «Trava», i to priroda, biće mamac bez alternative.

            Bude li ekstremno niska voda, broj zimovnika će se smanjiti, ali će zato količina ribe u tim zimovnicima biti znatno veća. To opet znači da ćemo morati dobro poraniti da uhvatimo ono mjesto «kod panja», oko kojeg uvijek dobro ganja. Već odavno nisam iz te priče, gdje jedan drugom diše za vrat, ali bi mlađim kolegama preporučio da ipak ne bježe od gužve. Dobro je to za vježbanje samokontrole. Lijevi te zamrsi, a ti mu se izvinjavaš; desni ti lupi šamar, a ti ga ponudiš rakijom. Tako se postaje svetac.

            Opet sam vas ugnjavio, a i baš me briga. Kako stvari stoje, čak i ovako zamoran tekst biće zanimljiviji od ovogodišnjeg decembarskog lova škobalja. Ipak, kako bi mi to znali, ako ne odemo na vodu. Zato bistro, i želim vam što više sretanja u novoj godini.


RANKO TRAVAR

Logos