7. Lov na hladnim vodama u uslovima niskih vodostaja

          Sada, početkom jula, čini se da više nema nikakvih dilema da ćemo imati dugo i sušno ljeto. Naravno, to nam niko ne može garantovati i nije isključena mogućnost da nam se dogodi „upišano ljeto“ – dva dana sunca, pa jedan dan pljuskovi, ili, sunčano do podne, a predveče stalno neka kiša...

          Hajde da budemo optimisti i da naše ribolovačke avanture planiramo na bazi pretpostavke o žarkom i suvom ljetu. Pred nama su tri top mjeseca za ribolov na velikim i hladnim planinskim rijekama, poput Drine, Lima, Une ili Sane.

Naš cilj neka bude da od tih 90-tak rajskih dana, na vodi budemo barem 30 dana i noći. Poznajem ljude, koji od tih 90 dana na vodi provedu 89, a isto tako imam poznanike, koji 89 dana surfuju po ribolovačkim sajtovima, pa onda jedan dan izađu ko fol na vodu, škiljeći u sunce atrofiranim okicama, znojeći se i otpuhujući u silnim pokušajima da napokon iskorače iz virtuelnog u stvarni svijet ribolova. Nekada davno (1979-`84) bio sam profesor u srednjoj školi, što mi je omogućavalo 30 dana zimskog i 75 dana ljetnjeg ribolova u kontinuitetu. To su bila prava vremena, i, što se tad naučilo, naučilo se. I danas zavidim prosvjetarima zbog tog silnog slobodnog vremena, mada znam da će mi ponešto prigovoriti zbog ovih izjava.

LOCIRANJE RIBA U USLOVIMA NISKOG VODOSTAJA

          Uz rizik da budem dosadan, po stoti put ponavljam da je u ribolovu najvažnije znati pronaći ribu. Sav pribor ovog svijeta i besprijekorno poznavanje tehnika ribolova, neće vam biti od velike koristi, ako niste u stanju da locirate ribu.

          Prema mojim saznanjima, vjerovali ili ne, 9 od 10 ljudi nikad u životu nisu tražili ribu, već isključivo idu na provjerena mjesta. Niti znaju da pronađu ribu, niti ih to zanima. Problem je što mnogi od takvih „slijepaca“ duboko vjeruju da od njih boljih ribolovaca na svijetu nema. Stara priča: Pronađete mu ribu, postavite ga na najbolju poziciju i, kad se desi da slučajno uhvati komad više, sutra se raspriča po čaršiji da je srušio još jednu legendu. Zbog ovakvih likova i danas mi je u prijatnom sjećanju jedan čiča kojeg sam slučajno sreo prije desetak godina na Drini.

          Nakon neuspješnog dana vraćamo se drugar i ja nazad u naš konak. Usput nabasamo na starijeg čovjeka, koji je upravo napuštao vodu, i to sa čuvarkom prepunom krupne ribe. Moj drugar, inače novajlija na Drini, naglo zakoči i bukvalno dotrča do srećnog čiče. Iz auta sam čuo vrlo zanimljiv dijalog „Bravo majstore, gde ulovi toliku ribu?“ – upita ovaj moj čiču, onako, sav usplahiren. „U Drini“ – odgovori čiča, ne pogledavši mog jarana. „Aha, a našta si lovio majstorčino?“. „Na udicu“ – reče čiča smireno. „Dobro, a šta ste imali na udici?“ – navalio drugar, još ne odustaje. „Najlon“ – odbrusi matori i uđe u svoj auto bez pozdrava.

          Likova kao što je ovaj matori zlojeb sve je više na našim vodama, i zato vam je moj savjet da ne ulazite u „srdačne“ dijaloge sa svakim koga sretnete na rijeci, pogotovo ako imate namjeru da lovite pored njih. Umjesto zapitkivanja i gužvanja na provjerenim i napadnutim terenima, pametnije je pronaći svoj kutak na rijeci, ali ćemo predhodno zajednički pokušati da utvrdimo karakteristične ljetne lokacije za različite vrste riba u uslovima esktremno niskih vodostaja na hladnim planinskim rijekama.

          - Počećemo sa škobaljem kao najmasovnijom i za većinu ribara najzanimljivijom ribom u toplim ljetnim mjesecima. Zahvaljujući visokim zimskim vodostajima u proteklih osam godina, a samim tim izrazito smanjenom intenzitetu izlova ove ribe u hladno doba godine, škobalj se do te mjere oporavio da ga ima najmanje trostruko više nego, recimo, 2001. Na Drini je masovno prisutan ama baš u svakom viru, i to, od plitkih ulaznih brzaka u vir, pa sve do kraja preljeva. Posebno raduje dominantno prisustvo „sitnijih“ primjeraka od oko kilogram težine, što ukazuje na dobre perspektive za ovu ribu i u narednim godinama.

          Dakle, više nije problem locirati škobalje na Drini (a čujem da je slično i na Sani), jer, ima ga svuda i u ogromnim količinama, već je pred nama slatka dilema u vezi izbora pozicije na viru gdje škobalj najbolje radi. Po maloj i izrazito bistroj vodi najproduktivniji tereni su oni koji na većoj dužini imaju ravnomjernu dubinu, sa bržim protokom vode i blago zatalasanom površinom – takozvani „titravci“. Problem je što je takvih terena relantivno malo, a većina škobaljaša zna da oni daju najviše ribe, pa su gužve neminovne. Ako već nismo u poziciji da uhvatimo mjesto na nekom „titravcu“, ili nam se jednostavo ne lovi u grupi, treba pronaći vir sa dugačkim i kamenim pločama bogato razvedenim preljevom. U tim kanalima, često ne dubljim od 40-tak centimetara, ribolov zna biti veoma zanimljiv i produktivan. Ljudi izbjegavaju ovakva mjesta, što radi neravnomjerne dubine, što radi čestog pomjeranja jata ka središnjem dijelu vira, pa bude dosta „praznog hoda“ u toku dana i valja stalno tražiti ribu. Ja, eto, baš volim komplikovanu prirodu takvih terena i nije mi mrsko stalno hodati gore-dole, ili, što bi stari ribari rekli – ići za „ribljom pameti“.

          Ponekad, naročito kad dobro uprži sunce i danima ne popuštaju velike vrućine, znaju se velika jata škobalja totalno izvući iz vira i zaposjesti plitke brzake sa izuzetno brzom vodom i neravnim dnom. Ribolov na takvim terenima je izuzetno zahtijevan i predstavlja pravu poslaticu za meraklije. Lovi se na viđeno i nema dalekih vožnji plovkom niti se može „stanovati“ na jednom mjestu, jer, čim se izvadi komad-dva, jato se pomjera na drugu lokaciju.

          Sve u svemu, kad je u pitanju izbor lokacije za lov škobalja, ove godine će biti veoma zanimljivo, jer, imaćemo gotovo cijeli dan malu vodu, mnogo ribe, ali i rekordan broj ribolovca. Ko poželi da lovi sam, ili sa par svojih dugara, imaće odlične uslove za provjeru vlastitih iskustava u pronalaženju radnih staza za našu najpopularniju ribu.

          - Klena ovo ljeto potražite na mjestima na kojima nikada nećete ni pokušati da lovite škobalja. Polovinom juna sav se dobro izmrijestio i povukao iz plitkih brzaka u sigurnost virova. Što su virovi duži i dublji, to su klenovi veći. Potražićemo ga sa dublje strane virova, na pozicijama gdje se u priobalnoj zoni korito naglo produbljuje, naročito gdje ima mnogo kamenih greda, krupnog kamenja ili potopljenih klada. Po pravilu su to vrlo nepristupačni tereni, sa obraslim priobaljem i bez utabanih ribarskih staza. Što reče jedan stari ribar „velikog klena ne traži tamo gdje je ugažena žara (kopriva)“. Zaista, tamo gdje prolazi mnogo ribara i gdje je „žara dobro ugažena“ ne treba se nadati krupnim klenovima, pogotovo kada se ima u vidu njegova navika da se digne pod samu površinu, a oprezniji je i od potočare.

          Na Drini, pa i na drugim hladnim vodama, nema pretjerano mnogo klenova, ali zato ima impresivno krupnih primjeraka, koji se vrlo teško love i predstavljaju veliki izazov za svakog ozbiljnog ribolovca. U julu svakako treba loviti na višnju, a varaličarenje ostaviti za septembar.

          - Plotice na Drini ima otprilike kao i klena, dakle, ne mnogo, ali zato ima primjeraka i do 4 kg, pa se ova riba kod ambicioznijih ribara nalazi na samom vrhu interesovanja. Na Uni, pogotovo na terenima između Kostajnice i Dubice, plotice ima u neshvatljivo velikim količinama, pa se tamo smatra narodnom ribom i ne prepričavaju se u kafani ulovi od 40-tak primjeraka.

          Na Drini, međutim, svaki dnevni ulov od preko 3 komada itekako je zanimljiva rubrika u kafanskim kuloarima, da ne kažem da takvi ulovi navlače horde ribara iz šire okoline. Svaki drinski vir ima plotice, ali se na prst jedne ruke mogu nabrojati tereni gdje se ona može ciljno loviti. Ljeti se ona grupiše u jata i drži se uglavnom centralne matice, na ulaznim i središnjim dijelovima vira. Najbolji su virovi sa dubokim kanalima između dugačkih kamenih ploča, mada po velikim vrućinama zna ući u plitke zatitrane kanale i pomiješati se sa škobaljima. Plotica nije izrazito migratorna vrsta kao škobalj, pa je uglavnom svake godine nalazimo na istim terenima. Uvijek valja imati na umu pelagični karakter ove ribe, pa je prilikom lova treba tražiti u različitim slojevima vode. Ponekad dobro prima ispod same površine, a zna da lebdi u nekom međusloju, što zadaje velike probleme ribarima, naročito na terenima sa izuzetno velikim dubinama (klasičan primjer teškog terena sa mnogo plotica je Živkov vir na Drini).

ŠTA ĆE BITI SA „TRAVOM“ OVE GODINE?

          Kad sam počeo da pišem ovaj tekst imao sam ambiciju da dam praktična uputstva za lociranje i lov svih vrsta riba u hladnim vodama u uslovima niskih vodostaja, uključujući tu i mrenu, pastrmke, lipljena i mladicu. Nekako uvijek zaboravim onaj „redakcijski maksimum“, pa mi na kraju ostane tek toliko prostora da završim ono malo što sam započeo. Započeli smo sa plovkaroškim ribama, pa ćemo ovu priču završiti sa izborom mamaca za lov škobalja i plotice u vrelim danima koji nam predstoje.

          Nema nikakvih dilema da je alga najbolji mamac za ljetni lov škobalja i plotice na gotovo svim hladnim vodama. Razlika između ove dvije ribe je samo u tome što plotica isključivo može da se lovi na algu kladoforu, a škobalj ima na repertoaru, osim kladofore, još desetak raznih vrsta vodenih algi. Razlika je i u tome što plotica uzima algu kladoforu čak i kada je nema u dotičnoj vodi, a škobalj gotovo isključivo prima samo onu algu, koje trenutno ima u vodi. Preciznije rečeno, škobalj jede samo onu algu koju mu pronosi voda, ili, što je još češći slučaj, struže sa kamena najsitniju od svih algi – epifiton. Tek kada nestane epifiton sa kamenja, a voda ne pronosi nikakve alge, što se dešava uglavnom zimi, ili za vrijeme dužih pomuta vode, škobalj se može dobro loviti na bijele mamce, uz predhodnu prihranu.

          Ovo samo na prvi pogled djeluje jednostavno i predvidljivo, ali je u stvarnosti ta priča sa prehrambenim navikama škobalja prilično kompleksna i nekada ozbiljno obrađena tema.

          Spadam u ljude koji vole da guraju nos tamo gdje mu nije mjesto, pa sam na tragu tih loših navika iščitao brdo kojekakve naučne literature na temu vodenih algi, njihovog vegetativnog ciklusa i uloge u lancu ishrane u vodenim tokovima. Ne kažem, saznalo se mnogo toga, ali nigdje ne nađoh ono najbitnije – vezu između vegetativnog ciklusa vodenog bilja i prehrambenih navika pojedinih vrsta riba. Shvatim na kraju da tako nešto i ne zanima nauku, pa ako hoću da nešto shvatim, moraću sam da se potrudim. Mislim da sam shvatio suštinu odnosa između cikličnog razvoja biljnog svijeta i navike pojedinih vrsta ribe u ishrani. Ne bojte se, nemam namjeru da vas smaram detaljima, već samo da ukažem na praktični aspekt ovih prirodnih korelacija, koji će nama ribolovcima pomoći da se lakše odlučimo kad i na koju algu treba loviti.

          Stvari bi bile jednostavne kada bi alga kladofora rađala jednom ili dvaput godišnje, u tačno određeno vrijeme. Prema mojim iskustvima kladofora ima tri vegetativna ciklusa u toku godine: zimski (početkom decembra), koji zna da izostane ako u novembru dođe do velikih voda i pomute potraju duži period; Proljećni ciklus počinje obično u aprilu i već početkom juna alga prezrije i ponese je Drina; Ljetnji ciklus kreće obično početkom jula i završava se polovinom avgusta.

          Ovako bi trebalo da bude u normalnim uslovima, dakle, ako nemamo neplanskih poplava ili ekstremnih suša. Pamtim godine kada se kladofora pojavi krajem maja pa nestane do jula, a zatim ponovo povuče u septembru i potraje do ranog novembra.

          Na svu sreću nas škobaljaša, ljeti se osim alge kladofore pojave i neke druge vrste algi, koje su zanimljive škobalju u fazi kada prezrije i ponese ih voda. Većina ribara te druge alge nazivaju trulom ili „pregorilom“ travom, misleći da je to ista ona kladofora, samo u fazi truljenja.

          Glavno je pitanje: šta nas čeka početkom ove sezone u pogledu „trave“. Dok pišem ove retke (krajem juna) počela se, istina stidljivo i tu i tamo, pojavljivati mlada alga kladofora, što znači da bi već oko 10-tog jula mogla voda da je ponese, a krajem jula će biti urnebes.

          Pojavilo se još nekoliko zanimljivih algi, koje bi mogle da požute i krenu niz Drinu krajem jula, a vegetativni vrh će doživjeti u toku avgusta. Epifitona je vrlo malo po kamenu, što nam ide na ruku, jer će riba u narednih petnaestak dana imati na raspolaganju samo kladoforu. Biće ovo izuzetno dobra godina za lov na hladnim vodama, možda i najbolja u poslednjih osam godina. Zato, drage moje kolege, kopajte i rukama i nogama da vas ove godine poštede od mora, sezonskih radova kod familije na selu i obećajte direktoru da ćete mu svaki dan donositi svježu ribu, ako vam da godišnji od polovine jula do polovine avgusta.

           BISTRO!

                                                          RANKO TRAVAR