5. Panonski klen

LJETNJI LOV JEZA NA DUNAVU

          Dolaskom juna ljubitelji plovka sa Dunava, Save, Tise i sličnih rijeka imaju razloga da se raduju. Počinje sezona lova jeza, ili, ako vam je draže protfiša. Ne griješe mnogo oni koji ovu ribu nazivaju ravničarskim klenom, jer jez (leuciskus idus l.) ne samo da je istog roda kao klen (leuciskus cephalas l.), već ima mnogo sličnosti u pogledu navika u ishrani i načinu života. Od klena se razlikuje po širem tijelu, manjoj glavi i ustima, te po sitnijoj krljušti. Poput klena naraste ponegdje i preko 4 kilograma, ali se svi uslovi od preko dva kilograma smatraju kapitalnim. Za razliku od klena, koji već na težini od preko kilograma postaje samac, krupni jezovi znaju da se grupišu u veća jata, ali uglavnom dalje od obale i gustih jata sitnog jeza. Najkrupniji primjerci noću prilaze obali u potrazi za sitnom ribom i to je prava prilika da se poneki kapitalac prevari varalicom.

          Na našem akvatoriju jez je masovno prisutan u Dunavu, Savi i Tisi, nešto ga ima i u Tamišu; nerado zalazi u kanale DTD, dunavce i pritoke; nema ga u plovnoj zoni, barama i ritovima.

          U rijeci najradije boravi na terenima sa glinovitim dnom, a u većim količinama ga nalazimo na šljunkovitim brzacima, sa spoljne strane šporova i i iza ispusta raznih otpadnih voda (kanalizacija, odvodi iz fabrika za preradu voća i povrća i sl.). Jez je poput klena svaštojed, ima izuzetno brz prirast, što ga prisiljava da neprekidno traži hranu. Do uzrasta od 300-400 gr (treća godina života) hrani se uglavnom larvama vodenih insekata (najčešće Rivulogamarus); primjerci od preko pola kilograma već drobe sitne školjke, uzimaju alge iz roda Cladophora i Spirogira; jedu riblju mlađ i punoglavce; a kapitalni jezovi u toplijem dijelu godine uglavnom jedu sitne ribe (najčešće krkušice, sitne peševe i noću beovice).

          Jez se mrijesti vrlo rano, znatno ranije od deverike, babuške i šarana. Za početak mrijesta neophodna su dva uslova: da temperatura vode dostigne 12.5 C° i da se rijeka vrati u korito do nekog srednjeg vodostaja. Ponekad se ovi uslovi steknu već u martu, ali se to najčešće dešava polovinom aprila. Ukoliko se do prve trećine maja ne ispune povoljni uslovi za mrijest jeza (konstantno visoke i hladne vode) zna se desiti da mrijest u potpunosti izostane.

          Pravilo je da što se ranije ispune uslovi za mrijest to je veći procenat uspješnosti mrijesta. Ženka jeza od jednog kilograma izbaci oko 60 000 komada ikre. Oplođena ikra lijepi se za kamenje i druge predmete u vodi, ali veći dio otplovi i postane plijen druge ribe. Što se mrijest ranije odvija, to je manji procenat upropaštene ikre, jer je aktivnost sitne ribe što ždere ikru (krkuše, peševi, kesege i sl.) znatno manja nego u toplije doba godine.

          Nakon bacanja ikre, jez se privremeno privlači u dubinu, da bi nakon desetak dana izašao na pliće dijelove rijeke gdje počinje intenzivno da se hrani. Otprilike mjesec dana nakon mrijesta jata jezova su već na svojim karakterističnim ljetnim staništima. Na našim vodama to se dešava u poslednjoj trećini maja, a več početkom juna počinje top sezona za lov ove ribe.

LJETNA STANIŠTA JEZA

          Mada jez spada u ribe koje su aktivne 12 mjeseci, iz iskustva vam garantujem da juni, juli i avgust vrijede kao svi ostali mjeseci zajedno. Možda ja ovoj ribi ne posvećujem previše pažnje, pa mi je još neki zanimljiv period promakao, ali mislim da je protfiš definitivno ljetna riba.

          Ah, da. Ipak mi je jedna situacija promakla, mada su uspomene još svježe. Prošle godine je krajem aprila vodostaj Dunava bio enormno nizak za to doba godine pa mi se desilo da ispod Petrovaradinske tvrđave nabasam na ogromna jata izuzetno krupnih jezova u mrijestu. Fešta je trajala 5-6 dana i teško da će se to ponoviti. Na plovak i Šaju su uzimali komadi od 1-1.5 kg kao na traci, a na male voblere smo i ja i cijela redakcija uhvatili zaista veliki broj komada od preko dva kilograma. To je bio tako dobar provod, da smo svi nestrpljivo čekali april / maj 2004. godine. I, bogami dočekasmo taj period, ali jezovima ni traga ni glasa. Tješio sam se bucovima i smuđevima na istom terenu, jer vodostaj je ove godine bio veći za gotovo dva metra.

          Na osnovu svog, sad već desetogodišnjeg iskustva sa ovom ribom, potrudiću se da mlađim kolegama markiram karakteristične lokacije na Dunavu, na kojima treba potražiti ljetne jezove.

          1. Glineni platoi. Često ćete na Dunavu nabasati na terene sa dnom od ilovače, gdje dubina ne ponire konstantno pod određenim uglom, već se u koritu formiraju paralelni platoi sa različitom dubinom. Naprimjer, prvih desetak metara od obale dno je ravno i dubina iznosi oko 2 metra; slijedi odsjek sa gotovo vertikalnim ivicama i dubina pada na 5 metara u sljedećih desetak ili više metara od baira; poslije slijedi novi bair, pa plato, itd. – sve do plovnog puta.

          Pazite, ovo su idealni tereni za sve vrste riba, ali nas ovog momenta zanima jez. On se uvijek nalazi na prvom, najplićem platou, pod uslovom da dubina nije manja od 1,5 metra. U slučaju da dubina na prvom platou padne ispod 1.5 m, potražite ga na drugom platou, ali uz samu ivicu baira. Ukoliko dubina drugog platoa prelazi 4-5 metra, nemojte ga tu tražiti. Karakterističan teren ove vrste nalazi se u Petrovaradinu cca 300 metara nizvodno od ušća Rokovog potoka, a neposredno iznad «Signala».

          2. Šljunkovite plaže. Ako na Dunavu naiđete na šljunkovitu plažu sa brzim protokom vode, gdje dubina postepeno ponire, tako da na desetak metara od obale imamo dubinu od dva metra, a tridesetak metara od obale dubina ne prelazi četiri metra, znajte da ste na idealnoj pisti za lov dvije atraktivne ribe – jeza i škobalja. Zanimljivo je da ove ribe biraju slična staništa, ali kao da su u nekom antagonizmu – ljeti tu radi jez, a od septembra škobalji.

          Mnogo je ovakvih terena na Dunavu, ali, sigurno pogađate, najbolja je pista takve vrste ispod Petrovaradinske tvrđave.

          3. Zapušteni šporovi. U Dunavu se na bezbroj mjesta nalaze stari šporovi i šporići, nekada davno postavljeni i zaboravljeni, jer su kasnije napravljene nove i moćnije kamene fortifikacije, pa su stare izgubile na značaju.

          Upravo te zapuštene, gotovo u potpunosti zasute nakupine starog kamena, usred pješčanog korita, znaju biti vrlo izdašna staništa jeza. Tu nema potrebe za bacanjem primame, jer je stari kamen sav presvučen gustim kolonijama školjkica, između čijih zbijenih oklopa bukvalno vrije od mnoštva gamarusa. Zamislite da ste jez koji je zalutao u pješčanoj pustinji i odjednom nabasate na takvu jednu kamenu oazu. To mu ga dođe kao švedski sto. Idealno je kad na potezu od par stotina metara imate više ovakvih starih šporića (npr. kao u Šangaju kod Novog Sada), što vam omogućava da nakon par ulovljenih riba odmorite jedno mjesto i prošetate do druge slične pozicije. Ne zaboravite, tu su i smuđevi.

          4. Izlivi otpadnih voda. Možda sam se mogao provući bez da spomenem ovu lokaciju, ali to ne bi bilo pošteno prema hiljadama pobornika slogana – «govnara nikad ne vara».

          Doista je čudno kako pojedine ribe, koje inače obožavaju brzu i kiseonikom bogatu vodu, kao npr. mrena, klen i jaz, naprosto obožavaju da nas guraju u betonske izlive fekalnih kanalizacija i raznih fabričetina za preradu voća, povrća i mesa. Nekako bi bilo logično da se na takvim mjestima događaju babuške, somovi, šarani i slična vodena krmad, ali, eto, njih nema, a ovih «finih» ima. Ma šta ima – vrije od njih. Svakog ljeta gledam jedne te iste face ispod uliva glavnih gradskih kanalizacija u Novom Sadu, kako love te jadne protfiše, i to iz one najgušće supe od fekalija, papira, bindi i kučina. Hajde što ih hvataju, ali što ih jedu, i oni i djeca im. Kažu mi: »Ma šta joj fali, čim je živa, znači dobra je i za jelo». Ne kažem, stanem tu i ja ponekad, da maznem koju mrenu od 4-5 kg, ali bi je za jelo najradije poklonio gospođi Olbrajt – ona lako svari svaku situaciju.

          Ako već volite da lovite ispod izliva, stanite onda u junu ispod odvoda iz fabrike za preradu graška. Jezovi su tu veliki i zdravi, a za mamac vam treba konzerva graška.

DOBA DANA I MAMCI

          Čitam opet svoj omiljenog autora Sabanjejeva i sve mi je draži što više griješi. Veli da jez ljeti isključivo jede noću, a po danu iznimno, i to kad su velike i mutne vode. A i tada samo u rano jutro i suton. Ma hajde. Možda je tako na Kamčatki i u Moskovskom metrou, ali na Dunavu zasigurno nije.

          Istina je jedino da jez jede noću, ponekad, ali zato po danu ubija. I to po maloj i bistroj vodi i po najžešćem suncu. Šta sam samo puta poranio u julu, pa kad već pomislim da taj dan ne radi, kad ono oko 10 sati provali i ne miruje do zalaska sunca. Sunce, zađe – ode protfiš, a odnekud se pojave krupatice. I tako svake godine i na svim terenima.

          Treba samo poznavati dnevne migracije jeza i biti mu stalno nad jatom. Ujutro i naveče su bliže obali, a što smo bliže sredini dana jez je dalje od obale. Ponekad, kad su vodostaji enormno niski, udalji se preko dana izvan domašaja plovka, pa se stekne pogrešan utisak da tada ne radi, znao sam tirolskim drvcetom izaći i preko 80 metara od obale i naći ga gotovo na rubu plovnog puta.

          Ljeti jez radi u dva udarna termina: prijepodnevni od 9 do 12 i poslijepodnevni od 15 do 18 časova. Zatim slijedi pauza do 9 i 30, kad počinje noćni cug na male voblere, eventualno dubinka.

          Kad govorimo o mamcima za lov jeza logično je pretpostaviti da se ovom svežderu može ponuditi širok dijapazon raznovrsnih mamaca životinjskog, biljnog i vještačkog porijekla. Da znate da može, ali nije neophodno. Ribu sa takvim apetitom lako možete nagovoriti da jede ono što vam je najlakše da joj ponudite. Lično lovim jaza samo na dva mamca: »Pen Šaju» kad lovim na kraćim distancama i uz predhodno primaljivanje, odnosno, na gamaruse kad lovim bez primame i na velikim distancama. Noću ga lovim na male voblere kruškastog oblika («kruškice»). Lovio sam ga sporadično na gliste, pijavice, kukuruz, nokle, žabice, ružu, algu kladoforu, skakavce, golježe, repić od kedera, bijele dudove, larve hidropsiha itd, ali upamtite: Šajo i gamarus su zakon!

TEHNIKE I PRIBOR

          Jez je zbog svoje alavosti i sklonosti da jede sve izuzetno zahvalna riba za eksperimentisanje sa raznim tehnikama ribolova. Ne postoji bukvalno nijedna poznata tehnika koja nije primjenjiva u lovu ove ribe. Krenimo redom:

          - Lov na plovak. Siguran sam da neću pogriješiti ako procijenim da se 80% ulovljenih jezova uhvatilo upravo ovom tehnikom. Kad je tvorac pravio ovo biće, mora da je u glavi imao nas plovkaroše. Pazite samo ove rajske karakteristike: uvijek je u domašaju plovka; izbjegava dubine od preko 4 metra; voli bržu, ali ne i prebrzu vodu; voli ravno, po mogućnosti glineno ili šljunkovito dno; stalno je u jatu; ima epski apetit i lako se pripitomi na hranu koja mu ne dolazi iz prirodnog okruženja; cijelu sezonu ne mijenja lokaciju; nije ranoranilac, pa to ne traži ni od nas; mamac prima bez dvoumljenja i rijetko spada sa udice; dobar je borac, ali ne bježi u prepreku na dnu; radi ustaljeno cijelo ljeto, bez «šupljih» perioda dužih od tri dana. Pa šta još da tražimo od ove jadne ribe? Da sama iskoči na obalu?

LOV NA DUBINKE

          Ponekad, kad su vode jake i mutne, dubinski ribolov nema alternativu. Ako želimo da selektivno lovimo baš jeza i da izbjegnemo sitnu ribu, najbolje je mamčiti krupnijom kišnom glistom ili pijavicom, mada ova riba sigurno neće zaobići ni sočnog rovca, ali onog srednje veličine, bez krila. Znam da se nećete ljutiti, ako umjesto očekivanog jeza dobijete dobru mrenu, ili kakvo somče. Lov na dubinku sa fider štapom i hranilicom, u koju ćete staviti neku dobru konfekcijsku hranu, zna pružiti vrhunsko zadovoljstvo, naročito ukoliko drugi pristup nije moguć.

          - Varaličarenje. Svaki jez od preko pola kilograma je u velikoj mjeri grabljivica, a samim tim možemo ga sa dosta uspjeha loviti metodom varaličarenja. Prilikom izbora varalice moramo imati u vidu da jez ima izuzetno mala usta, zbog čega i najkrupniji primjerci nerado napadaju varalice duže od pet centimetara.

          Druga stvar o kojoj moramo voditi računa jeste da je jez uglavnom riba dna, pogotovo po danu, što znači da naša varalica mora ići u pridnenoj zoni. S obzirom da još nije konstruisan vobler od 3-5 cm koji zaranja na dubinu od 3 metra u brzoj vodi (jer bi mu pakta morala biti duža od tijela), najbolje rješenje je montirati dodatno otežanje olovom u obliku suze, s tim da će gramatura tog otežanja zavisiti od brzine i dubine toka. Noću se uglavnom lovi bez otežanja, jer se jez diže u gornje slojeve, ili se bliži obali.

          Od voblera najbolje su se pokazali kruškoliki modeli, popularno zvani «kruškice» ili «bombice», koje besprijekorno rade domaći majstori iz južne Srbije. Dobre su i male leptiraste varalice i mikro kašike, ali neuporedivo lošiji od kruškica.

-         Lov na tirolsko drvce, kotrljanje i zastavicu

U slučaju da se jez znatno udalji od obale, što lov na plovak učini nemogućim, najjednostavniji način da se dođe u domašaj jeste upotreba tirolskog drvceta. Iznad drvceta se na bočni predvez montira jedna ili više udica koje se namamče gamarusom ili se vežu vještačke mušice. Ovo nije pretjerano produktivna tehnika u svim situacijama, ali na terenima sa glinovitim dnom zna vrlo prijatno da iznenadi.

Na kraćim distancama i na izuzetno brzoj i plitkoj vodi najefikasnija je tehnika takozvane «zastavice». Suština je u tome da se iznad udice montira manje olovo (do 4 grama), a na osnovnom najlonu drečavo obojeni deblji konac, koji služi kao indikator kretanja mamca i ujedno javlja ugriz. Ova tehnika je izvodljiva samo na terenima bez školjke.

-         Lov površinskim i mokrim mušicama

Jez se u ljetnja predvečerja, pogotovo na pješčanim plićacima i prelivima preko šporova, često digne da pokupi sa površine, ili iz vodenog filma ponekog vodenog ili kopnenog insekta. Poznajem ljude koji sa velikim uspjehom koriste tu naviku jeza i love izuzetne primjerke na vaser kuglu i neku vrstu palmera, gotovo isključivo na plitkim i brzim prelivima preko šporova.

To upućuje na zaključak da je sasvim izvodivo loviti jeza klasičnim mušičarskim priborom, što ću svakako probati ovog ljeta. Ako mi to sasvim lijepo uspijeva sa bucovom, smuđem, štukom, bandarom i basom, ne vidim nijednog razloga da se obrukam sa jezom, pogotovo kada se ima na umu da je to ipak klen, istina panonski. Jedina nesreća u svemu tome je što se to mora izvoditi iz čamca, što jednom dinaridu koji cijeli vijek propeca na dvije noge, jako teško pada.

          Dakle, od ovog momenta pa do polovine septembra lovite protfiša, jaza i jeza, ako želite da vam na stolu stalno bude carska meza.

                             RANKO TRAVAR