1. Idealan dan na divljim vodama

VREMENOVANJE

          Nekada davno sam zapisao, a i sada stojim iza toga – kako zapravo definisati idealan dan. Formula je i dalje ista: osam sati sna i šesnaest sati ribolova. Maj i juni su kao stvoreni za ostvarenje ovog ideala.

          Kako to 16 sati ribolova, upitaće se mnogi, pogotovo kolege iz ravnice, koji su navikli da se riba lovi samo ujutro ili uveče? Zaista, oni koji love na Dunavu, Tisi ili u Koviljskom ritu, nemaju na vodi u toplije doba godine šta da rade više od 5 sati – tri sata ujutro i dva uveče više je nego dovoljno vremena da se nešto ulovi. Sve preko toga je mučenje po pripeci i jalova rabota.

           Dakle, ideal od 16 sati ribolova odnosi se samo na određeni tip voda, na kojima je moguć visok intenzitet ribolova od pola pet ujutro (pa i ranije) do pola devet uveče (pa i kasnije). Naravno, takav tip voda hoće i poseban soj ribolovaca, koji tih 16 ili 18 sati neprekidnog ribolova ne doživljavaju kao radnu obavezu, već kao ostvarenje svog ideala sreće i dar od boga. Pogađate, u pitanju su divlje planinske rijeke poput Une, Drine, Sane, Ugra, i mnoge slične hladne vode, na kojima se od svitanja do sumraka smenjuje aktivnost različitih riba – mladice, pastrmke, lipljena, mrene, škobalja, plotice i klena.

          Da bi čovjek zaista ostao na nogama 16 sati, a da pri tome ne osjeća nikakav zamor, već naprotiv, čilost, vedrinu i sreću, morao bi predhodno da ovlada jednim zanatom, kojeg ćemo samo za potrebe ovog teksta nazvati – vremenovanje. Pod pojmom vremenovanja podrazumijevam, u doslovnom smislu te riječi, sposobnost ribolovca da u svakom momentu u toku trajanja dana zna odgovor na pitanja – gdje, kada, kako i koju ribu loviti. Vremenovanje, dakle, podrazumijeva da ribolovac, osim velikog znanja i iskustva, vlada svim tehnikama ribolova na divljim vodama i da su njegova meta sve ribe koje žive u dotičnoj rijeci. Prema tome, vremenovati ne može mladičar, mušičar, škobaljaš ili klenaroš, već samo onaj koji je sve to istovremeno u jednoj osobi. U Bosni takve nazivaju prosto – ribar. Mušičarenje, varaličarenje ili plovkarenje su samo tehnike ribolova, a vremenovanje je stil života. Kao što „tihovanje“ znači totalnu usresređenost ka sebi, vremenovanje predstavlja izalazak iz sebe i totalnu posvećenost i uraslost u prirodu i njene čudesne tokove.

SVITANJE I RANO JUTRO

          Velika avantura vremenovanja otpočinje prilično profano sa teškim mamurlukom i vađenjem krmelja iz upaljenih očiju. Ko nakon vesele noći nije u stanju da ustane prije prvih pijetlova, bolje mu je da se okane ove avanture.

          O značaju ranog ustajanja pisao sam često i nije mi eto mrsko da ponovo pišem, pogotovo što i sam sve češće prekršim sveti zavjet dolaska na vodu prije svitanja. Ponovimo još jednom naglas zbog čega baš rano jutro:

          - U rano jutro sva se priroda budi – šuma, zemlja i voda. Ko dobro čuje, vid mu i ne treba. Sjednite na kakav panj ili kamen kraj rijeke i samo slušajte. Za dvije cigare vremena rijeka vam ispriča svu svoju priču. Kome ne smeta koncert za slavuja i kosa, sa djetlićem kao ritam sekcijom; čuće i ove zvuke: prasak mrene negdje u špicu vira; klobukanje škobalja, tu, pod nogama; praćakanje zekica što ih pastmrka juri do obale; oštar raub mladice dole u preljevu. Dođete li samo sat kasnije na vodu, ništa od ovih znakova nećete čuti ni vidjeti.

          Jutro markira raspored riba u viru i nema tog sonara na svijetu, koji će bolje locirati ribu od svitanja. Ono što saznate tih dvadesetak minuta neposredno prije svitanja, koristiće vam cijeli dan.

          - Osim toga, nije svejedno da li ćemo biti prvi na našem omiljenom viru, ili ćemo nabasati na likove koji nam se sigurno neće obradovati. Ima li šta bljutavije od onoga: Izvinite kolege, oćemo li smetati ako stanemo ispod vas? Pa naravno da ćemo smetati, jer niko nije lud da na vodu dođe za mraka, pa da sa oduševljenjem ugoste one što su mamurluk liječili do prvog sunca.

          Dakle, budimo prvi na vodi i krenimo na posao.

          Izbor prvog jutarnjeg ribolova zavisiće od konkretne vode, ali i od karakteristika terena na koji smo došli. Ako smo na Uni ili Drini, a „otvorena“ je mladica, bio bi grijeh i sramota da ne probamo pročešljati špic vira i preljev odgovarajućim voblerima. Od presudnog značaja u ovom ribolovu je predhodno iskustvo u poznavanju karakterističnih pozicija gdje mladica izlazi na jutarnji lov. Svakom ko je iole upućen u lov ove plemenite ribe više je nego jasno da ne treba imati pretjerana očekivanja od sat-dva ribolova. Osim toga, nama koji smo odlučili da cijeli dan provedemo na vodi, to nije toliko ni važno. Ipak, što bi rekli oni sa „LOTO“-a nikad se nezna.

          Ako je maj, a na vodi smo tipa Sane ili Vrbasa, nema dilema šta loviti u rano jutro. To je najproduktivniji dio dana za varaličarenje pastrmke. Što smo ranije na vodi, to su primjerci krupniji. Voda će nam sama kazati da li da se odlučimo za vobler, spužvene pešiće ili pak za neki leptir dvojka.

          Dok u rano jutro lovite pastrmku ili mladicu, naćulite uši i oči širom otvorite za druge ribe u rijeci. Pritom ne prekidajte sa lovom grabljivica dok god imate akcije, ili izgleda za akciju. Kad već postane izvjesno da je jutarnji cug grabljivica prošao, zahvaljujući jutarnjem opažanju izbacivanja bijele ribe, vama je već jasno gdje i šta treba loviti narednih nekoliko sati.

          Ako ste primjetili da se izbacuje više različitih vrsta ribe, rukovodite se principom da treba loviti najkrupniju ribu. Dakle, ako ste osim škobalja i plotice uočili jutarnju aktivnost krupnih mrena, neka ona bude vaš sljedeći zadatak.

          Prilikom izbora mamca za lov mrene valja imati na umu da je period maj-juni doba najintenzivnijeg rojenja raznih vrsta vodenih insekata. Za mamac ćemo birati one insekte koji na dotičnoj vodi predstavljaju dominantnu hranu svih riba. Idealno je ako na našoj vodi pronađemo u većoj količini sočne žute larve tulara u kućicama od sitnih kamenčića ili šumskog detritusa. To je jedna od najkrupnijih larvi u čistim planinskim tokovima, pa uz larve velike kamenjarke predstavlja idealan mamac, kako za mrene, tako i za plotice.

          Izbor tehnike lova mrene zavisiće, naravno, od karakteristika terena. Na mjestima sa nešto dubljom vodom, umjerenim tokom i ravnomjernom dubinom, koristićemo svakako plovak. Na plitkim brzacima sa neravnim dnom, pogotovo ako se često pojavljuje krupan kamen, najbolji izbor predstavlja lov na „zastavicu“ (zastavica je drečavo obojeni konac koji se montira na osnovni najlon umjesto plovka i služi kao indikator kretanja i uzimanja mamca).

          Važno je imati na umu da krupna mrena ima jutarnji cug samo na vodama mrenskog regiona (tople vode), a na hladnim vodama (npr. Sana i Una) obično proradi tek kada je sunce u zenitu.

          Ako vas je avantura vremenovanja kojim slučajem odvela u maju-junu na Drinu, najbolje je da zaboravite na mrene. Sa prvim zracima sunca, kada je već izvjesno da od lova mladice nema ništa, a vodostaj je u blagom opadanju, najpamentije je da se posvetite lovu plotice, škobalja, ili, ako ste na dobrom terenu, lovu klena. U ovo doba godine vode su već kristalno bistre (mada malo veće), a to znači da lov na bijele mamce više nije aktuelan. Na plitkim osunčanim preljevima ili na ulaznim brzacima u vir, već je povukla mlada alga kladofora i sigurno nećete pogriješiti ako se opredijelite za lov na „travu“. Naravno, dok god u vodi ima velikih žutih larvi tulara, treba ih forsirati u lovu plotice, a tada, čak i u Drini, nije nemoguće da vam se „natovari“ poneka krupna mrena.

DAN

          Sa prvim jačim progrijevanjem sunca, naročito u maju i kad se voda lijepo namjesti i „zategne“, ispočetka tu i tamo, a kasnije na sve strane, površina postaje bušna od mnoštva nježnih lipljenskih kolobara. Tad počinje možda i najljepši dio naše velike avanture. Nisu to oni kratki avgustovski cugovi, koji vam ne daju vremena ni da čestito raspušete mušicu, već je to pravi festival hiperaktivne ribe, rasterećene od mrijestnog balasta, na površinu vode kao kakav pelud pokrije mnoštvo raznorodnih vodenih insekata. Još ako se potrefi jedan od onih aromatičnih majskih dana, sa atmosferom napucanom elektricitetom, kad se na svakih desetak minuta smenjuje lagana kišica i jarko sunce, svakom pravom ribaru se od silnog ushita srce popne u grlo, dlanovi se oznoje, a kod mlađih bude tu i nekontrolisanih erekcija. Teško se šta može porediti, ne samo u ribolovu, već u životu uopšte, sa tom količinom ushićenja, gotovo izbezumljenosti, kakvo izaziva lov lipljena na mušicu početkom sezone. Još ne sretoh ribara, koji je imao sreću da tako nešto doživi, a da ne dijeli moje mišljenje. Ako vam se posreći da lipljenski cug potraje dva sata, to se i ne računa u onih 16 sati ribolova, jer realno, ta dva sata doživite kao 10 minuta.

          Kad se završi prvi lipljenski cug, što obično bude oko 11 sati prije podne, to je prva dobra prilika da se nešto pojede i popije. Naprosto ne ide tako naglo prelaz sa mahača na plovak. Treba nešto od onog finog stresa još odnjegovati u sebi, a najbolja tehnika za tako nešto je da se malkice prilegne i kroz zatvorene oči rekonstruiše sve ono što vam se maloprije dešavalo.

          U periodu maj-juni jedini šuplji dio dana za većinu riba je između 12 i 4 popodne. Kažem za većinu riba, jer ima jedna koja je upravo u tom periodu vrlo aktivna. U pitanju je klen, koji se u ovo doba godine kreće uzvodno u potrazi za pozicijama za mrijest. Na mnogim vodama, a naročito na Drini, to je možda i jedini dio godine kada se masovno love kapitalni primjerci klenova. Tada se grupiše u velika jata i nimalo ne liči na onog opreznog samca s kraja ljeta, kada ga love samo majstori. Ko poznaje mjesta u rijeci gdje se grupiše klen u doba mrijesta, nalazi se na velikom ispitu etike. Valja imati na umu da je ova divna riba na većini hladnih voda (naročito u Drini) poslednjih godina u velikoj defanzivi, što zbog pravih kormorana, što zbog kormorana sa štapovima u ruci. Na toplim vodama mrenskog regiona situacija je mnogo bolja za ovu ribu, što naravno ne treba shvatiti kao poziv na linč, već kao mogućnost da možemo biti malo komotniji u ribolovu.

          Dakle, otvara se izuzetno velika mogućnost da i na hladnim vodama u „nisko“ ljeto otpecate klena (vobleri i višnje), uz napomenu da bi trebalo bukvalno svaki primjerak vratiti nazad rijeci.

SMIRAJ DANA

          Evo, kroz laganu priču prođosmo prvih 11-12 sati ribolova, a još se nismo čestito umorili. A i kako bi kad prva dešavanja tek počinju.

          Od 4 do 7 poslijepodne bilo bi možda najbolje otpecati škobalje i plotice, jer to je i najproduktivniji dio dana za lov ovih riba. Kad sunce zarudi i počinje da zamiče za vrhove planina, eto prilike za još jedan kratki odmor i ujedno radni dogovor o nastavku ribolova. Taj period neposredno poslije zalaska sunca bogom je dan da se krene u varaličarenje pastrmke (naročito na Uni, Vrbasu, Sani i Plivi). Sitna riba polako prilazi obali, a za njom eto i grabljivica, koje postepeno napuštaju svoju skloništa. Uvijek je dobro kad nas je više, a trojka je idealna. Jedan se posveti pastrmci, drugi priprema tešku artiljeriju za mladicu, a treći se prihvati mahača i odlazi na izgledne pozicije za večernji skok lipljena. Rijetko se desi da sva trojica omanu. Osim toga, to je i jedini način da se dođe do korisnih informacija o tome kakvu strategiju ribolova pripremiti za sutra. Ponekad treba i žrtvovati svoje želje zarad opšte koristi. Ako se desi da jedan „klepne“ mladicu, sutra ćemo sva trojica bacati, bez obzira kako dobro prošli sa lipljenima i pastrmkama. Međutim, ako mladičar „propadne“, sutra ćemo se opredjeliti za onaj tip ribolova, koji je predhodni dan bio najefikasniji.

          Na vodama gdje je dopušten lov mladice do 11 noću, dilema nema - ispoštovaćemo barem prvi sat mraka, jer, što rekoše oni iz „LOTO“-a nikad se ne zna. Padne li koja mladica, to se mora dobro i zaliti, pa i prekršiti zavjet da se sutra budimo u 4 ujutro. Ne padne li, nismo ni zaslužili da se izležavamo, pa nam opet valja mrakom na vodu, i avantura vremenovanja se ponavlja.

          Možda će neko s pravom pomisliti da je boravak na vodi u stalnom pokretu od 16 – 18 sati pretjerivanje i nepotrebno umaranje, ali, ja još ne nađoh bolji recept za dobar provod. Siguran sam da će životna dob u koju polako, ali neumitno ulazim, mnogo toga ublažiti i razvodniti, ali, to nimalo neće umanjiti gore iznešena uvjerenja, koja predstavljaju istinu moga života.

                                                                                                                                        RANKO TRAVAR