4. Lov plotice u proljeće

LOV PLOTICE U MARTU / APRILU

PLOTICA I TAČKA!

 

            Oduvijek mi je bilo čudno kako to da pojedine vrste riba imaju samo jedno i isto ime na cijelom srpsko-hrvatskom govornom području, kao naprimjer, klen, mrena, smuđ, šaran, štuka, som, deverika, mladica itd; pojedine pak vrste imaju jedno ili dva zvanična imena i mnoštvo lokalnih naziva, kao naprimjer: babuška ili srebrni karaš (melez, zlatica, bastard, pastak...) američko patuljasto somče (cverglan, abesinac, manjov, terpan...), skobalj ili škobalj (podust, atnica, tintaš, bjelica); a najčudnije u cijeloj ovoj priči je što pojedine vrste riba imaju takvu sudbinu da ih niko, ama baš niko, na cijelom govornom području ne zove njihovim pravim i jedino ispravnim nazivom!?

            Jedna od takvih riba je plotica (Rutilus Pigus Virgo), a govorno područje u kojem ovaj zvanični naziv vrste ne funkcionišu na lokalnom nivou je Srbija.

            Hajde da je u pitanju neka, što bi u Sremskoj Mitrovici rekli »bezribica«, dakle, neka sitna i sa sportskog aspekta beznačajna vrsta, ili da je riječ o nekoj usko lokalizovanoj endemskoj vrsti, međutim, ovdje se radi o jednoj od najkrupnijih i najatraktivnijih ciprinidnih riba, čiji je areal rasprostranjenja od Alzasa do Urala.

            U Srbiji je ova riba masovno prisutna u Limu, Drini i Zapadnoj Moravi, ima je dosta u Savi, a lično sam uhvatio stotine (istina sitnih) plotica u Dunavu kod Novog Sada.

            »Pa kako je onda nazivaju u Srbiji« - upitaće se mnogi, koji nisu imali sreću da love ovu izvanrednu ribu. E, sad nastupa komedija. Umjesto, kad je već ne zovu pravim imenom, da je krstiše nekim lokalnim, narodskim, opisnim nazivom, planinci joj dadoše imena već postojećih, i što je najčudnije, ravničarskih riba. Pa, krenimo redom.

            Ribari iz Kraljeva ploticu prozvaše crvenperkom, a zašto, ni njima nije jasno, jer su joj peraja ponajmanje crvena.

            Bajinobaštanci su bili mnogo velikodušniji pa plotici dadoše uz naziv i titulu – drinski šaran (otmjenije zvuči kad se kaže šaran sa Drine). Kad sam 95- te, nakon duže pauze, došao na Drinu, sretnem tako nekog ribara i priupitam ga za ulov. Kad mi čovjek reče da je uhvatio tri šarana, umalo me srčani udar nije strefio od straha da je neka budala poribila gornji tok Drine šaranom. Podignem mrežu, a u njoj tri krupne plotice. Pomislim da je čovek ćaknut, ali u kafani saznam da su svi tog dana uhvatili puno »drinskih šarana«.

            Sutradan siđem četrdesetak kilometara niže kod Ljubovije, a tamo mi rekoše da bodorka radi ko luda. Pogledam u mreže, a ono opet plotica. Pedesetak kilometara niže (opet smo na Drini) u Malom Zvorniku, poređalo se dvadesetak ribara i vidim, čupaju ribu za ribom. »Šta to uzima!« - priupitam najbližeg. »Jez! Jez uzima k`o lud.« - rekoše mi uglas. Ne bude mi mrsko, pa siđem do rijeke i opet podignem nečiju mrežu. Pogađate – opet plotica.

            Nedavno pročitam da u Sremskoj Mitrovici ovu jadnu ribu prozvaše »drinjača«, kao, eto došla neka nova riba iz Drine. Ali, koliko god ovaj poslednji naziv bio pogrešan i nakaradan, još je i najčestitiji, jer ljudi ne pozajmiše ime neke druge, opštepoznate vrste, kao u predhodnim slučajevima (crvenperka, šaran, bodorka, jez).

           Dakle, plotica je Plotica i tačka, a ako vam ja ova riba mila, što ne čudi, možete, joj, bez bojazni da ćete pogriješiti, tepati plojka, ploha, plotičica, ali, nipošto »debeljak« kao oni sa Ukrine, ili »vilder«, kao ribari iz Doboja.

 

RANO PROLJEĆE - PRAVO VRIJEME ZA PLOTICU


            Od svih ciprinida u vodama mrenskog regiona, plotica najranije ulazi u mrijest. Već polovinom februara dolazi do grupisanja ribe u generacijska jata i njenog pokretanja u pravcu terena pogodnih za mrijest. U zavisnosti od hidrometereoloških uslova, mrijest se odvija u periodu između polovine marta i prve polovine aprila. Istraživanja su pokazala da je mlađ plotice istog uzrastra jednake veličine, što upućuje na zaključak da plotica cijelokupnu ikru polaže odjednom, što nije slučaj, kod klena, mrene ili šarana. To u sebi krije veliku opasnost, jer, u slučaju iznenadnih poplava ili vještački izazvanih oscilacija vodostaja usljed rada hidroelektrana, lako se može desiti da gotovo sav mrijest propadne. Time se donekle mogu objasniti iznenadna smanjenja populacije plotice na pojedinim bujičavim rijekama (npr. Bosna) ili na rijekama sa vještačkim režimom vodostaja (Drina, Lim). Dovoljne su dvije vezane godine sa nepovoljnim uslovima za mrijest i opstanak mlađi, pa da ova riba dođe na sami rub fizičkog opstanka. Poznajem vode (Bosna) na kojima je ova riba bukvalno nestala, mada se hemizam vode nije bitnije mijenjao, da bi se nakon pauze od nekoliko godina iznenada opet pojavila.

            Za nas ribolovce je najbitnija informacija da je plotica neposredno pred mrijest hiperaktivna i da je to period lova kapitalnih primjeraka. Kad kažemo neposredno pred mrijest, mislimo na period njenog grupisanja i uzvodnog kretanja ka pozicijama na kojima se mrijesti. Par dana prije samog mriješćenja i desetak dana poslije, plotica je apsolutno nezainteresovana za hranu.

            Ukoliko matična rijeka ima veće pritoke, plotica zalazi u njih radi mrijesta, ali nikada u gornje tokove (kao škobalj). U rijekama bez većih pritoka (npr. Srednji tok Drine) plotica se mrijesti u koritu matične rijeke. Za razliku od mrene, škobalja, klena i lipljena, koji se mrijeste u plitkim brzacima, plotica sa mrijesti u dubljoj i tišoj vodi obično na ulaznoj i izlaznoj strani vira. Strogo vodi računa da pozicija mrijesta bude maskimalno zaštićena u svim uslovima vodostaja, kako bi tek izvaljena mlađ mogla da se skloni izvan zone centralne matice. Evo par karakterističnih lokacija na kojima se u martu grupiše plotica radi mrijesta:

            - Ako u koritu imamo riječnu adu, dva kraka matice na mjestu sudara obično prave sprudove, iza kojih se nalaze udubljenja u dnu. Oko tih udubljenja na sastavu matica plotica rado polaže ikru, kako zbog obilja kiseonika, tako i zbog blizine plićaka, po obodima ade, na kojima se uskoro grupiše mlađ plotice.

            - Kod virova koji nastaju nakon neke markantne okuke, sa unutarnje strane okuke, na ulaznom dijelu vira, nastaju limani, sa kružnim tokom vode. Na takvim mjestima, pogotovo ako je dno od kurpnog kamenja, obraslog vegetacijom, znaju doći jata najkrupnijih primjeraka. Kad već uđu u ove limane kasno je za pecanje, jer tu samo čekaju svoj red za mriješćenje. Treba ih sačekati nešto nizvodnije, dok su još u pokretu, a tada ih odaje intenzivno izbacivanje.

            - Ponekad plotica bira poziciju za mrijest na izlaznom dijelu vira, naročito na virovima sa dubokim i dugačkim preljevima, oivičenim velikim kamenim blokovima, sa dosta prirodnih udubljenja na dnu. Ovakva mjesta su izdašna već od polovine februara, a špic aktivnosti je prva trećina marta.

 

SVADBENI MENI


            Plotica je svežder, ali kad može da bira radije se opredjeljuje za vegetarijanstvo. Otvorite ploticu u julu – do vrha je puna mlade alge kladofore. Otvorite je sada, početkom marta, naći ćete u njoj razna čuda: zdrobljene kućice od riječnih pužića i larvi tulara, hitinsku kašu od larvi efemerida i gamarusa, ostatke kožice od polusvarenih golježa, kišnih glista i maločetinaša, ali, uvijek se tu pronađe i poneka vlat alge.

            Jata plotica koja se kreću uzvodno ka samo njima znanim mjestima za mrijest, nisu više u poziciji da biraju hranu. A hrane im treba mnogo, jer pred njima je naporan i dugačak put. Usput se zadržavaju rijetko i to samo na mjestima gdje pronađu veću količinu hrane. Algu uzimaju rijetko, jer im sada treba visokoproteinska i lako svarljiva hrana. Najčešće su to razne larve vodenih insekata, račići i vodeni pužići, te kopneni insekti iz vodenih naplavina.

            Iskusni ribari, koji poznaju svadbene staze plotice, u rano proljeće pripremaju presretišta na rijeci. Danima prihranjuju terene podesne za duže zadržavanje plotice i čekaju svojih pet minuta. Dobro znaju da su jata plotica u mrijestu neuporedivo manja od jata škobalja, ali je zato frekvencija pojavljivanja novih jata mnogo veća. Loviš sat vremena, pa pauza dva sata, pa onda opet sat i po lova, pa pauza od pet sati, i tako danima, sve dok traju reproduktivne migracije.

            Za razliku od ribara »presretača«, imamo ribare »kopce«. Presretač svakog proljeća lovi na jednom, eventualno dva mjesta i njegova gnijezda ćete lako otkriti po mnoštvu ugaženih opušaka, umašćenih najlon kesa, ljuski od jaja, kožura od slanine i naravno, po tragovima od čizmi, duboko usječenim u priobalno blato. Presretači isključivo love na bijele mamce (Šajo ili crvići), primamljuju hljebom, a ako su iz bolje kuće, dodaju tome i malo crvene zimske hrane.

            Kopce ne samo da ćete teško prepoznati, već ćete ih teško i uočiti, pošto su stalno u mimohodu. Kobac lovi isključivo na prirodne mamce, a apsolutnu prednost daje sočnim žutim larvama tulara. Kopčeva bit je u stalnom i (po mogućnosti) svakodnevnom pretraživanju velikog broja terena. On jednostavno ne umije da stanuje na vodi. Ako je voda bistra, penje se na vrbe i stijenje i u stanju je satima gledati u vodu, dok ne opazi jato plotica. A tad, zna se: uhvati komad-dva, pa čim izostanu akcije, kobac odleti na sljedeći teren. Ako voda nije bistra, ili je u pitanju velika rijeka, kobac lovi tako što istovremeno zabacuje i kreće se. Par zabaca. Ništa. `Ajmo dalje. Napipa ribu, ali, ako je pauza između dva uzimaju duža od petnaestak minuta, kopca ni kukama ne bi zadržali na tom terenu.

            Nekada davno bio sam presretač, kao i svi normalni ribolovci, pa onda, u naponu mladalačke siline postadoh kobac (ma šta kobac – orao), a sad sam nešto između. Drago mi je što više terena obići, ali mi nije mrsko ni stanovat` kraj dobre vatrice, u društvu ugodnom.

            Mlađe kolege će sigurno zanimati koji je to mamac najbolji za lov proljećne plotice. Univerzalnog odgovora nema. Ne samo da se najefikasniji mamci razlikuju od rijeke do rijeke, već čak i na istoj rijeci, mamac koji je prošle godine »ubijao« ploticu, ove godine riba neće ni da pogleda. Ipak, neka opšta pravila postoje:

            - Larve vodenih insekata plotica uzima na svim vodama u rano proljeće. Koristite one larve koje su dominantno prisutne u vašoj rijeci, a da su pritom lako dostupne i podesne kao mamac. U većini slučajeva to su larva žuto-smeđeg tulara (Potamophilax sp.) što pravi kućicu od pijeska, kamenčića i biljnog materijala mramorni tular (Hydropsyche sp.) kojeg pronađemo sa unutrašnje strane kamenja ili u nitima algi, razne larve jednodnevnki (najčešće iz roda Ecdyonurus, Rhitrogena, Heptagenia i Vulgata) koje uglavnom nalazimo ispod priobalnog kamenja ili u pješčanom nanosu.

            - U rano proljeće plotica na svim vodama ne izbjegava glistu, pogotovo u uslovima mutne ili sijere vode. Po bistroj vodi glistu hoće samo sitna plotica.

            - Ako u martu imamo nizak vodostaj, bistru vodu, a izrasla je mlada alga kladofora, dilema nema – najkrupnije će uzimati upravo »travu«.

            - Na svim vodama plotica prima bijele mamce, ukoliko se obilno i redovno hrani teren. Ipak, mnogi ribari se klone bjelih mamaca, uglavnom u namjeri da izbjegnu sitnu ribu i da ciljno love baš krupnu ploticu. Na pojedinim vodama, u proljeće, sitna riba (uklija, klenić, krkušica i slično) zna biti takva napast, da je jedini mogući način pecanja plotice, lov na algu.

            Bez obzira na koji mamac lovite, ako ste se opredijelili za lov krupne plotice, vodite računa da imate posla sa jednom od najjačih slatkovodnih riba. Ko je imao posla sa ploticama od preko dva, čak i tri kilograma, dobro zna o čemu pričam. Zakačena, ponaša se poput velikog lipljena, vukući nizvodno i u stranu, uz stalno otresanje glavnom i često mijenjanje smjera kretanja. Najkrupniji škobalj, nakon izdizanja glave iz vode, umiri se kao beba, a plotica tek u tim momentima »eksplodira«. Ako ne želite da gubite vrijeme na polučasovno zamaranje ribe, moj vam je savjet da stavite predvez od 0,16 mm, naravno od ekstra kvalitetnog najlona provjerenih proizvođača. Izbjegavajte udice od ultra tanke žice, jer lako progule usta, ili ih plotica jednostavno ispravi.

 

NEOBIČNE   POJAVE


            Plotica je pelagična vrsta, što znači da se može hraniti u svim slojevima vode. Najbolji poligon za izučavanje navika plotice je srednji tok Une, gdje ona predstavlja dominantnu vrstu, a kristalno prozirna voda nam omogućava da lako pratimo njeno kretanje i ponašanje. Sa gradskog mosta u Bosanskoj Krupi posmatrate kao na dlanu stotine krupnih plotica, i, ako baš ne žurite, možete puno toga naučiti o njihovoj biologiji.

            Riba lebdi na pola dubine i ima odličan pregled svega što se dešava na dnu i površini. Bacao sam u vodu kuglice od alge kladofore, koje su već nakon dvadesetak centimetara ispod površine tvorile zelenu lepezu od razlistanih niti. Plotice bi se bez žurbe dizale i na nekih pola metra ispod površine bi usrkale algu. Sve što bi prolazilo vodom, a liči na njihovu hranu, ploticu bi lagano prihvatale u usta, puštajući da hi matica nosi nizvodno, pa ako bi osjetile da to nije prava stvar, ispljunule bi, zaim se vratile na prvobitnu poziciju. Nisam primjetio da se otimaju za hranu, kao što to čine pastrmke i klenovi. Sve je kod njih nekako otmjeno i usporeno, do momenta kad ih ubede udica – tad se ponašaju kao vepar, kojeg je ujeo stršljen za njušku.

            U proljeće, u mutnoj i sjeroj vodi, zna se plotica dići pod samu površinu gdje se intenzivno hrani jednodnevkama u stadiju pupe i subimaga. Kako se voda bistri težište aktivnosti plotice se primiče dnu.

            Mnogi ribolovci se klone dubokih limana sa kontra vodom, zbog navike da ribu isključivo traže na dnu. Na dnu su škobalji i mrene, plotica je uvijek iznad. Bezbroj plotica sam uhvatio u srednjim slojevima vode, pogotovo uz rubove dubokih kanala. Naravno, ukoliko lovite na bijele mamce uz predhodnu primamu, besmisleno je tražiti visoko iznad dna.

            Šta još da vam kažem nego: Proljeće je tu – zamijenite toplu snajku za debelu plojku.


RANKO TRAVAR

 

Logos